The Ride Around 2010 - krenuli su

[sLowRider]

Svaka im dala!
Kakvi junaci!
Respect!

[ice]

kvota je 1.3 na to da će se poklat u prve 2 dana na brod, sad kad nemaju đe pobjeć jedan od drugoga

[fat boy]

E junački Bogami!!! Najteže su pregazili . Sad po tim Amerikama pemzionerski...

[DrMracni]

sad je vec fensi putovanje...
makadam, medjedi i 5-6 dana bez kupanja su prosli (tj ono najbolje )

samo naprijed

[cicija]

aooo, nista im ja ovo ne priznajem, prodjose sibir a ne vidjese ni medjeda

[kojot]

stigli u vladivostok, traze brod za juznu koreju

[DrMracni]

ako vec odu tamo samo da ih ne vrate nekom od raketa

[wulfy]

DAN 34

U napad na Jakutsk! Poslije doručka sa kamiondžijama u lokalnoj kafani, nastavljamo dalje. Pred nama je još 330 km do Jakutska. Put je standardno loš, pa nam nekoliko stotina metara asfalta, koga uvijek ima na mostovima, puno znači.
Motori sve ovo prilično solidno podnose, ali su mnoge stvari načete u Mongoliji, počele da posustaju. Klema od akumulatora, koja je pukla u Mongoliji popušta ponovo, pa nam to stajanje uzima nekih pola sata. Klemu je lako popraviti, ali samo skidanje i vraćanje stvari nam oduzima bar pola sata. Na tom stajanju Blažo primjećuje da je uporna spona kardana, koju smo poravljali- pukla. E to je već problem, pa unutar nje uspijevamo da ubacimo jedan mali ključ u vidu metalne poluge kako bi je ojačali.

Tako osakaćeni nastavljamo put, samo još sporije, kako bi nam sve to potrajalo do Jakutska. Ako ništa drugo, vrijeme je lijepo, konačno je sunce, praktično bez ijednog oblaka. Predjeli su još uvijek isti, šuma sa obje strane puta i močvara. Na sljedećem stajanju, opet mala muka. Metalni nosač, koji naprijed nosi kontrolnu tablu, far i migavce na Africi, pukao je na 4 mjesta. Načet je još u Mongoliji kad je Afrika padala, i sad je pukao skroz.
Pored pumpe nalazimo neku armaturu i čeličnu žicu i to saniramo koliko toliko, kako ne bi pravilo dalju štetu. E sad se već nagomilalo posla za Jakutsk: moramo popraviti upornu sponu kardana na Blažovom BMW-u, moramo nekako pokušati da sredimo Ninu amortizer koji je iscurio i zamijeniti ležaj volana koji je počeo da daje prve znake propadanja, i na Africi moramo da zavarimo slomljeni nosač i promijenimo ležaj volana (ako ga nađemo) jer se više ovako ne može voziti.
Tačno 112 kilometara Jakutsk počinje asfalt, bar nam je tako rekao jedan vozač, i biće ga do grada. Srećni, nailazimo na njega ali avaj, on prestaje nakon 20 km i onda opet kamen, zemlja, pijesak, sve do grada. Na ulasku u grad, čeka nas trajekt. Veći je dosta nego Kamenari- Lepetane i prevozi sva kola koja dolaze u Jakutsk preko rijeke Lene. Trajekt ide oko 45 min, mozda malo više. A na drugoj strani - haos. Na pristanu je milion automobila koji čekaju, a pristan pješčani.

Joj, ako se zaglavimo pred ovim narodom, umrijece od smijeha!
Na izlasku, svi nas pozdravljaju, mašu, slikaju, snimaju. U međuvremenu smo se čuli sa Bolotom, novinarom iz Jakutska, koji nam je i do sada pomagao. Organizovao nam je spavanje i garažu i majstora. U centru nas čeka Bolot, Denis – vlasnik stana u kojem ćemo spavati i majstor Timor. U centru nam ljudi prilaze, slikaju se, stvorila se mala gužva. Odvode nas do garaže na perfieriji grada i Bolot nam objašnjava da je prije pripadala off rad moto klubu, a da je sada drže momci koji se bave trkama automobila. Dočekuju nas fenomenalno i pomažu da uradimo sve što je potrebno. Blažu su napravili ne jednu, već dvije uporne spone od čelika, koje izgledaju sjajno plus će mu argonom zavariti onu aluminijumsku. Potpuno je nevjerovatno kako su ih napravili i koliko su pedantni. Ninu skidaju zadnji amortizer i pokušavaju da ga poprave. Na Africi su slomljenu klemu poravili i sada je kao nova i skinuli su ležajeve kako bi kupili nove. Pri tom su u garaži, koja je poprilično velika, napravili dovoljno mjesta kako bi skinuli sve stvari sa motora i slozili ih. Prvi put smo bili kod majstora koji djeluju kao da tačno znaju šta rade. Garaža je odlično opremljena, ne možete da vjerujete šta sve imaju. Uglavnom, sa njima u garaži ostajemo do 4 ujutru. Oni su ostali još, jer amortizer koji su namjestili Ninu nije baš uspio. Onda je lik donio amortizer od neke tojote i rekao da će pokušati da naprave od njega!

Inače ovdje u jedan poslije ponoći pada mrak tj. ono što oni nazivaju mrakom. A onda u dva već počinje da sviće. Dan je praktično non stop, samo što između 23 i jedan uveče imate nešto što liči na sumrak, recimo kao kod nas ljeti oko 9 uveče.
Odlazimo kod Denisa na spavanje, pa sjutra idemo po radnjama i ponovo u radionicu kako bi sklopili motore. Inače narod djeluje vrlo ljubazno, mnogi znaju engleski, što nas je iznenadilo. Do Magadana je 2000 km i rekli su nam da je sve makadam, ali značajno bolji od onoga kojim smo došli do Jakutska. Prije nas je jedan Irac prešao taj put za 3 dana (a prethodni dio, od Cite do Jakutska isto za 3 dana).
Mi smo deo Cita – Jakutsk presli za 3 i po dana tako da se nadamo da ćemo i do Magadana stići brzo. Vec smo umorni i jedva čekamo da stignemo!

izvor: http://www.vijesti.me" onclick="window.open(this.href);return false;

[wulfy]

Pošto ovi izvještaji kasne, ovaj iz predhodnog posta odnosi se na dan 03.07.2010.

Ako je vjerovati trackingu sada su blizu Vladivostoka (14.07.2010.)

[kojot]

nalaze se u vladivostoku, iznajmili stan (40 $) ostalo kazu da je bas skupo, u subotu fvataju trajekt za jauznu koreju,
vozi 18 sati, onda voze do seula pa odatle fataju avion za ameriku,
P.S. popizdjeli su na ova kontejnerski brod