Iz Bara smo krenuli u ponedjeljak, ali je groznica pocela dosta ranije. Prakticno je bilo nemoguce naci slobodan lezaj u Beogradu. U pocetku sam pokusao sa jeftinijim hostelima i manjim hotelima, ali bezuspjesno. Zatim sam presao na Slaviju (100 eura), Hotel M (120), Inter-continental (170), Villa Kalemegdan (150), ali nigdje mjesta. Dobio sam i dosta ponuda od forumasa da prespavam kod njih, ali mi se nije dalo da im stvaram probleme, pa sam bio uporan. Na kraju sasvim slucajno pronadjem Vilu Nevenka na Kosutnjaku, malo dalje, ali sasvim ok. Tu smo se smjestili ja i Alen iz Splita (Alien na motori.hr), dok je moj prijatelj Goran, koji je samnom isao iz Bara, vec imao smjestaj. Alen je par dana prije krenuo iz Splita, svratio do Bara, pa nastavio preko Albanije u Ohrid, pa na Sofiju, da bi smo se nasli u Beograd dan prije koncerta...
Dakle, ja i Goran smo krenuli oko 10 iz Bara. Poslije sat voznje stizemo u kanjon Morace gdje nas zaustavlja policajac i kaze da moramo cekati jer se radi rekonstrukcija nekog dogadjaja, a sve je naredio sudija. Jedina magistrala koja je vrlo frekventna je bila u prekidu gotovo sat vremena. Po najvecem suncu od 11 do 12 sati su vjestaci snimali situaciju, a za to vrijeme su se stvorile kilometarske kolone i sa jedne i sa druge strane. To moze samo kod nas. Na kraju je jedan iz kolone viknuo da bi i Kusturica prije snimio film nego sto su ovi ovaj jedan sudar...
Pustise nas nekako i mi po gasu. Posto smo malo kasnili, a Alen je bio u podrucju izmedju Topole i Ravne gore, nismo se mnogo zadrzavali. Pojeli smo po jedan sendvic i pravac Beograd. Alena smo "pokupili" u okolini Lazarevca i uz pomoc GPS-a stigli do naseg hotelcica.
Okolina Lazarevca...
Jako prijatni ljudi su nas docekali u vec gotovo ispunjenom hotelu. Mali odmor, tusiranje i pravac grad. Setnja je kratko trajala, jer je glad diktirala pravac. Otisli smo u Skadarliju, boemsku ulicu u kojoj su svi restorani kao prije 100 godina, gdje sviraju orkestri starogradske muzike uglavnom oko kafanskih stolova. Sjedosmo u "Tri sesira", a doceka nas stara dalmatinska pjesmica. Poslije je bilo i "Za Beograd, firmom Krsic" i tako redom...
Skadarlija...
Cijene su umjerene i mi smo za dva mijesana mesa, bocu vina, dvije vode i par kolaca, platili oko 50 eura. Alen je zato u Sumadiji za 400 gr jagnjetine bez kostiju i flasu piva platio 6 eura...
Sumadijska jagnjetina...
Povratak u sobu i plan za dan koncerta, obici "Kucu cvijeca", rucati sa mojim prijateljima i onda svi na stadion Partizana...
Rano smo izasli, prosetali Knez Mihajlovom, a na Kalemegdanu sreli ekipu iz Splita. Morali smo se slikati, pa je aparat uzeo slucajni prolaznik. Ispostavilo se kasnije da je to forumas mayle iz Zagreba...
Poslije toga, lagano setnjicom, a onda taksijem do Dedinja. Tito je jos tamo gdje smo nekad cekali satima da bi mu odali postu.
A sta reci...
Onakve guzve sa pocetka '80-tih se ne ponavljaju, ali ni sada nije bez posjeta. Svakog minuta dolaze taksisti i autobusi kako bi doveli ljude do "Kuce cvijeca". Mislim da nikada nije bilo vise ljudi sa majicama ACDC unutra...
Titov motorin iz 1956...
Nakon evociranja uspomena, moj prijatelj Janko nas odvodi u neki restoran na kraju grada. Hrana vise nego dobra, jagnjetina sa kajmakom i svinjska rebarca kao specijalitet kuce.
Restoran Majdan...
Opet lagani odmor, tusiranje i spremni smo za koncert...
Guzve oko stadiona, nekoliko prstenova kontrole, sto rece jedan od prolaznika, prodjosmo prvi krug pakla.
Ispred stadiona Partizana (Eks JNA)...
Pa kontrole na ulazu u stadion, pa u samom stadionu i nekako se spustismo na teren. Pocetak je najavljavan za 21 sat, ali smo znali da cemo morati cekati bar pola sata dok izadju glavni akteri. Ali, kao iznenadjenje, u 20.59 krece lokomotiva na velikom ekranu, animirani film o malom djavolu sa dvije ljepotice. Poslije par minuta sve se rusi, ekran se lomi na dva dijela i cuju se poznati rifovi...
Uh, tesko mi je i da mislim o tome, a kamoli da pisem. Koncert je odradjen vrhunski, a Angusova energija je nevjerovatna. Bio je skroz mokar i prije striptiza, a tek je tada poceo da trci po stadionu. Pretrcao je bar koliko Iniesta noc kasnije...
Nekako smo se odvukli do soba i dogovorili se za rani jutarnji polazak, naravno oko 9. Vracali smo se istim putem do Zlatibora, a onda smo skrenuli prema drvenom gradu Mecavniku, kojeg je izgradio Emir Kusturica. Stvarno sve izgleda prelijepo. Nisam fan ovog rezisera (mada volim njegove filmove), ali mu se za ovo treba odati priznanje. Gradic i ulice i sve je od drveta. Ima i bioskop koji se zove bioskop Stenlia Kjubrika, a ulice su dobile imena po Fon Triru, Dzarmusu, Novaku Djokovicu, Che-u...
Restoran je odlican, hrana jos bolja a cijene sasvim ok. Za tri corbe, predjelo, salate i cetiri glavna jela smo platili 39 eura...
Odatle nastavljamo za Visegrad...
Tu pocinje da nas pere kisa. Nastavljamo prema Foci, Alen se odvaja za Sarajevo, a mi nastavljamo prema Niksicu. Kisa prestaje tek poslije ovog grada, a temperatura se dize sa 12 stepeni kanjonom Pive na 27 stepeni kod Danilovgrada...
Za nekih sat vremena smo doma, poslije nesto malo vise od 1000 kilometara, bogatiji za nova lijepa iskustva i par kila tezi...
