Prvi proizvođać vozila zvanog Militaire je Autocycle Company osnovana u Klivlendu, država Ohaji 1911 godine. Vozilo je imalo šasiju kao kod automobila, te upravljač poput onoga na automobilu te jednocilindrični motor radne zapremine 480 kubika. Konstrukcijom uopšte nije ličio na motocikl (koji su imali tzv. trokutaste ili ramove u obliku romboida sa prednjom viljuškom što je uobičajno i na biciklima) već je podsjećao na automobil sa dva točka. Mali točkići koji su se nalazili bočno su se spuštali pomoću nožne komande te tako vozač prilikom stajanja nije morao da spušta noge sa postolja. Još jedna poveznica sa automobilima je volan. Da ponovim da je u pitanju 1911 godina te da motocikl!!!! imao vješanje na oba točka. Godine 1912 vazdušno hlađeni motor se mjenja vodeno hlađenim motorom.
1913 godine nastaje detaljan redizajn kada vozilo dobija veće dimenzije i četvorocilindrični redni motor radne zapremine 1.114 kubika. Prenos pogona koji je bio kombinacija kardana i lanca sada se zasnivao samo na kardanu, dok je mjenjačka kutija sada imala tri brzine plus još jednu za hod unazad. Dadatna stabilnost, tada daleko najstabilnijeg vozila na dva točka, je obezbjeđena dodatnim snižavanjem težišta. Naime šasija je ujedno postala i karter od četvorocilindričnog motora. Na slici ispod je prikazana šasija ovog genijalnog koncepta. Ovaj koncept je te godine patentiran od strane The Champion Motor Car Company iz Sant Lusa, država Misuri, te se vozilo nekoliko mjeseci prodaje pod imenom Champion.
Poslije tih par mjeseci kompaniju kupuje izvjesni N. R. Sinclar te seli fabriku u Bufalo, država njujork i osniva Militiare Autocycle Company te je dizajn dalje unapređen sa oblijim rezervoarom te teleskopskim amortizerima sjedišta koje se moglo zato podešavati po visini.
Uz neobičnu konstrukciju koju su i krasili točkovi sa drvenom konstrukcijom isticana je u tadašnjim brošurama supariornost ovog koncepta nad tadašnim motociklima jer je nudio stabilnost, sigurnost, ekonomičnost, varijabilnost i udobnost daleko iznad tadašnjih motocikla. Naravno nisu pošteđeni ni automobili gdje je ubirao poene zbog manjih dimenzija i lakoće upravljanja. Glavna stavka u reklamiranju su bili dodatni točkovi koji se lagano spuštaju pritiskom noge te se stopala uopše ne moraju pomjerati sa postolja. To je i najslavniji period u proizvodnji vozila, a neki primjerci iz 1915 godine su sačuvani i do današnjih dana što se vidi na videu ispod.
Godine 1917 Militiare Autocycle Company bankrotira te se osniva Militor Corporation u Nju Đerziju te zbog toga što su se i Sjedinjene Američke Države umješale u prvi svjetski rat nadaju se da će svoj koncept prodati vojsci. Ipak, vojni zvaničnici nisu oduševljeni ovim motociklom te je 1919 godine kompanija prodata automobilskoj kompaniji Knox Motors iz Springfelda, država Masačučes. Nema podataka da su oni proizvodili ovaj motocikl, no ubrzo, 1920 godine prava na proizvodnju ovog vozila prodaju kompaniji Bullard Machine Tool Company gdje se u Briđportu nastavlja proizvodnja. Radna zapremina je porasla sa 1.114 na 1.306 kubika.
Nešto kasnije radna zapremina je porasla na 1.434 kubika, vidimo da je u međuvremenu i upravljač više dobio konvencionalniji dizajn, no, proizvodnja ovog koncepta je finalno ugašena 1922 godine. U doba kada je počela proizvodnja na traci, kada je automobil Ford T omogućio da se sa vožnjom upoznaju šire narodne mase ovaj model skupe i jedinstvene konstrucije je opstao skoro deset godina na tržištu donoseći onima koji su ga proizvodili finansijske gubitke. Tačan broj proizvedenih motocikla se ne zna, ali se vjeruje da ih nije bilo više od 200 što ga scrstava među ekskluzivne motocikle koji imaju i ogromnu kolekcionarsku vrijednost. Gledajući čisto komercijalno ovaj motocikl nije imao uspjeha, ali zbog smjelog koncepta, zbog toga što probio granice tehnologije i zbog toga što je danas, poslije nepunog vijeka, i dalje fascinantan zaslužuje mjesto među legendarnim motociklima koji ne bi trebali biti zaboravljeni.
