Sabotirala nas je meteo prognoza, vele, pljuskovi u sjevernim krajevima, te naumismo put juga. Pošto se skupismo kod Nikšićkog Tempa, pade odluka, idemo put Čeva i dalje...
Kroz Nikšić, pa pored jezera i Bijelih poljana.
Put bješe prilično čist, krivina na krivinu, zelena polja, po dje koja šumica... odmor za oči.
Prođosmo Čevo ravno, Resnu, Bjelice i krenusmo prema Njegušima.
Osnova škola Pero Popović na Njegušima i čuveni Spaček. S Njeguša smo krenuli prema Ivanovim koriitima i Cetinju... i naravno stali usput da odmorimo oči, drugi dio.
Prodjosmo kroz Cetinje, imade me jedna gospođa obalit s motora. No dobro, neka joj je prosto.
Sledeće kružni tok, novi kružni tok, ili kako ga cetinjani zovu "nikad u dom" i obrnusmo put Podgorice.
Nije nas mnogo držala magistrala, te smotasmo kod restorana Belvedere desno i preko plodnih vinograda i
Gornjeg Ceklina uputismo se ka Rijeci Crnojevića.
Bješe svega
Dalje, Karuč...
A onda Dodoši
E u Dodoše imasmo strašno ideju, da idemo do Žabljaka Crnojevića preko jezerskih livada.
Piše na tabli Dodoši - Žabljak Crnojevića (samo ljeti). Ma znam ja, može, bio prošle godine.
... prošle godine je bilo suvo
Zaglavismo se u blato.
Ekipa jovan, radojica, damir, njegova ljepša polovina i ja.
Odglavismo se i pravac doma na kupanje.
Bio je to sasvim (ne)običan dan.
