E evo ja dodjoh k'sebi i rekoh da pokusam da prenesem utiskle. Kao sto Mracni rece jucerasnji dan je bio nevjerovatan! Ja nisam uspijevao do sad da ispratim svaku voznju ali se nekako potrefi da kad sam prisutan to ispane extra. Za razliku od prosli put kada smo vozili po kisi juceranji dan je bio fenomenalan. Krenuli smo prema Verusi i odmah nakon dolaska tamo uslijedilo je penjanje na Crnu planinu. Put pomalo tezak ali zanimljiv za voznju. Bilo je krupnijeg makadama, zemljanog dijela, blata sve u svemu pravi off-road. Kada smo se popeli na prvi vrh uslijedilo je odusevljenje ljepotom prizora koji nas je docekao. Odmah sam znao da ce dan biti pun avanture i prelijepe prirode. I tako je i bilo od spustanja prema Komovima pa do Vucijeg potoka i prelazaka nekoliko njih, pa sve do penjanja na Bjelasicu. Bilo je voznje kroz sumu, spustanja niz nepristupacan teren, raznih penjanja sto znaci da adrenalina nije hvalilo citavim putem. Zanimljiv je bio dio kada smo se popeli na Bjelasicu kod neke crkve za koju Vedza rece da je zamjena za Lovcensku kapelu

Jovan,Mracni i Nikola su na tom mjestu izveli poduhvat od kojeg zastaje dah. Kako vec rekoh nedje situacija u kojoj se pomjera granica izmedju razuma i ludila, tacnije jedini smo ja i Vedza u toj situaciji imali razuma ostali su zakljucite sami

Ugledali smo neke tragove do jednog vrha preko puta zapitavsi se od cega su jer je u pitanju bukvalno vertikala! Ne stigosmo ni da kazemo keks kad Jovan vec stavljase kacigu na glavu. Za njim i Mracni i Nikola! U prvi mah sam pomislio da krecemo dalje i prije nego sto rekoh da sacekaju da ja i Vedza povucemo jos dva dima cigara kojeg bjesmo svjeze zapalili oni su vec bili u podnozju vrha. A onda slijedi ono od cega mi se i kao posmatracu ledila krv u venama. Prvi Jovan puni gas put gore jeci tenera kojoj bjese ocistio izduv skoro izadje ali ga pred sam vrh iskusno obori na stranu. Za njim Nikola vjesto uspijeva da ga zaobidje i uspijeva da izadje! Ne zaostaje ni kamikaza Mracni ali vjerovatno primoran situacijom koja se odigrava ispred njega a i zakonima fizike pred sami vrh skrece desno i tu se nekako zaustvlja. Ja i Vedza sve to posmatramo sa daljine i pitamo se kako li ce se spustiti nazad. Vjerovali ili ne samo smo vidjeli tri tacke gore ali zato skoro pa da smo ih culi sto pricaju! Planina pa se zvuk nevjerovatno prenosi. Taman kad sam pomislio da ce se morat angazovat helihopter uspijevaju nekako da se izvucu iz situacije i naravno spustaju se uspjesno nazad. Momci svaka cast imate duboki naklon od mene posebno Jovan sa onim znamo vec kojim motorom. Koliko smo bili pod utiskom ja i Vedza pokazuje i to da se bas na tom mjestu desilo nesto zbog cega se dio ekipe morao vratiti nazad i to mrklom mraku. Igrom slucaja Vedza je tu zaboravio ranac sa dokumentima i telefonom a ni ja u momentu to nisam primijetio. Tek kasnije sam se sjetio da je tamo ostao ali tada vec bi kasno a rijec je o momentu kad smo planirali da napravimo zasluzenu pauzu za kafu i pivu. Od spustanja sa tog mjesta do ski staze Bjelasica vozilo se takodje kroz nevjerovatne predjele a kao slag na tortu doslo je i spustanje po stazi sto je na mene takodje ostavilo jak utisak. Nisam bio siguran da je to vec neko radio do sada ali Vedza mi potvrdi da jeste i to upravo on sa ekipom i to tezim dijelom staze sto znaci svaka cast i Vedzi
Sve u svemu nezaboravan dan! Bio sam napisao detaljniji post ali se nekako izbrisa a sad ga ne umjeh ponovit a i nemah zivaca. Bez obzira koliko se trudili da opisemo sve sto se dozivi u takvom danu ja mislim da ne uspijevamo u tome ni priblizno kao kad se to uzivo vidi i dozivi. Mracni ce kao i uvijek postaviti slike koje ce dobrim dijelom posvjedociti onome o cemu sam pisao.
Hvala ekipi koja mi je priustila jucerasnju avanturu!
Do sledece voznje uzdravlje!