Nakon obilaska starog grada, muzeja i laganog izlaska navecer, spavanje.
Ujutro pakiranje i krečemo za Kruje…..
Sve bi bilo OK da bakice nisu postavile štand ispred motora i blokirale mi izlaz, jedva ih natjeram da se maknu da mogu izaći( što mislim da ne bi bilo moguće bez pomoći konobara iz hotela gdje smo odsjeli, mislim da im je jebo sve po spisku sto su štand postavile ispred hotela)…..



Dolazimo do grada prije Kruje, i odustajeno od puta prema Krujama, zašto??? Radi se nova cesta, valjda 100 kamiona ispred i iza nas, guraju te sa ceste kao da te nema, pošto je cesta bez afalta kamioni dižu prašinu tako da se nakon vec par km ne prepoznajemo , stajemo u jednom kafiću da se operemo i osvježimo, te se okrećemo i nazad prema Skadru.

Pogled na Kruje…izgleda blizu ali ima bar 20 ak km do grada….







Dolazimo u Skadar i idemo posjetiti citadelu Rozafu.
Kad smo dosli na vrh, ugodno iznenađenje, dvije Dankinje na motorima idu prema Grčkoj….
Na moju sreću su jako dobro opremljene, tj. Napredne, sigurno četvorke ali prije petice
Naime uz Rozafu se veže zanimljiva legenda, 3 brata su gradila tu utvrdu ali sve sto bi preko dana sagradili po noći bi se srušilo, te su odlučili pitati starog mudraca što da rade. On im kaže da moraju nekoga žrtvovati, tj. sazidati u zidine. Kako nisu mogli naći žrtvu odluce da žrtvuju jednu od svojih žena, koja idući dan im donese jelo na utvrdu nju će žrtvovati ali niti jedan ne smije svojoj ženi ništa reći, ali 2 starija brata upozore svoje žene dok se najmlađi držao dogovora i svojoj ništa ne kaže. Naravno sutra su poslale ženu od najmlađeg brata, Rozafu da odnese hranu, kad je došla gore, najmlađi brat joj objasni situaciju i dogovor, ona pristane na to da je zazidaju ali kako se brinula za svoje nedavno rođeno dijete, zatraži da joj desnu dojku ostave dostupnu kako bi mogla dojiti, desno oko da ga vidi, desnu ruku da se brine o njemu i desnu nogu da ljulja koljevku. Priča se da i dan danas iz jednog od zidova u dvorcu curi mlijeko



Upoznajemo se, razmjenjujemo par savjeta i one svojim putem a mi u razgledavanje. ( zanimljivo je da jedna od njih već 2 dana vozi bez prednjih kočnica, otkazale su a nisu našle majstora)



Pogled sa citadele je fantastičan





Kao i sama citadela…











Zaštita od kradljivaca grožđa….brutalno



Krećemo prema CG ali najprije stajemo da potrošimo leke koji su nam ostali…
Moram priznati ukusno potrošeni…



Dolazimo na granicu i upoznajemo 3 Talijana, isto idu za Ulcinj, pitaju da li mogu sa mnom, naravno ali 20-ak km prije Ulcinja radovi na cesti, cesta je zatvorena iduća 2 sata, pitam jednog radnika da li se može proći motorima….nije siguran ali pušta nas da probamo….na kritičnom dijelu prvi prolazim ja a zatim 2 talijana ali od trećeg ni traga ni glasa… čekamo, oni ga zovu na mob ali ništa….ja odlazim do Ulcinja potražiti smještaj za sve a oni ce ga pokušati naći…nakon sat vremena eto njih dvojice a treći će doći preko Bara, jbg nije imao muda proći onim putem…..

Navecer izlazak u Ulcinj i čekanje frenda iz Siska koji treba doći pa nastavljamo zajedno po Crnoj gori , pošto sam ja tu već domaći bit ću mu vodič….
Naravno konjo je krenuo oko podne iz SK i teko oko 23:00h došao u Ulcinj, vozio je skoro bez prestanka…. Na Dorsoduru….

Nakon par piva dolazi sebi i shvaća zapravo gdje je 



Ujutro oproštaj od Talijana….

A mi u kupovinu za piknik i odlazak na Adu Bojanu ( ne onaj dio za gologuze, već na samo ušće)
Piletina (pečena i paprikaš) i Nikšičko….savršen piknik….







Poslije zejebancija i kupanje…naravno uz sigurnu potporu nikšićkog













Pakiranje i polazak prema Baru, a poslije za Podgoricu….





Naravno kavica u Pulen (ovaj put bez gazde)i i krećemo Podgorici…



I tako dalje….






Poslije podne dolazomo u Podgoricu, tamo nas čekaju Mrzli (Ice) Ivan, njegova prekrasna sada već žena Ana i Spacedirektor (Ranko)…. Naravno da se trudimo Ivanu popiti svu zalihu pive , ali ove godine se dobro opskrbio pa nismo uspijeli…tako blizu a tako daleko….





Naime Ivan je po nas trebao doći sa Bugarskim Motornim Wozilom ali navodno nije mogao ga upalit, ni na guranac pa je došao sa nekim mali autićem…mislim da je Patrol…malo sam se naslonio na njega s KTM-om i skoro ga kroz raskrižje progurao…..sreća da sam priseban bio
Uglavnom kod Ane i njega ostatak večeri tamanimo pivo a ujutro doručak, malo obilazak Podgorice i put pod noge….




Tri fantastikus se zahvaljuje na gostoprimstvu i druženju … junakinje i junaci vidimo se




Idemo prema Nikšiću a zatim do Pivskog jezera, te preko Sedla na Žabljak….
O krajoliku se nema što puno reći…



Pivski manastir





Jezero





Odmor u Plužinama i nastavljamo prema sedlu…














Kao partizani skriveni u travi…

Bravo majstoreee!
Daj jos )
Odlicno je bilo ono vece, moracemo se opet gledati

Dolazimo na sedlo i vrijeme je za oblačenje dugih gaća jer se temperatura drastično spustila, i naravno za kuhanje graha….









Nakon odličnog i obilnog ručka vrijeme je za grudanje



I krećemo na Žabljak, pronalazimo odličan kamp sa bungalovima, prekrasni bungalovi po 8 eura.



Navečer, kuhanje čaja i odmor…..



I onda se pojavilo to stvorenje…misteriozni Big foot….ovo je exskluzivna snimka



Jutro otkriva prekrasan krajolik





Dokaz da je KTM više namjensko vozilo



Doručak





Spremni za polazak…..



Samo da udahnemo malo zraka…ne navikli na čisti zrak moramo se koristiti raznim sredstvima kako nam se ne bi vrtilo u glavi 



Crno jezero









Đurđevića tara



I dok ja uz kavicu i rakijicu opravdavam ime našeg tima RR team Sisak (Rakija racing team) kolega navožava konobarice po okolici ( ja ni pomislit ne smijem, u suprotnom bi se moja draga potrudila da mi ova rakija bude zadnja)


Jebač na 2 točka





Idemo dalje…preko Pljevlje na Čajniće, Goražđe i Sarajevo….

Stajemo 15 km poslije graničnog prijelaza Čajniće u kafiću koji drži obitelj od policajca Branka, kojeg smo upoznali prije 5godina, kad smo prvi put išli za Crnu goru. Branko je tamo i naravno pijemo po pivicu a u to vrijeme staje bus pun starih partizana koji idu sa neke obljetnice







Za Sarajevo…..
Znakovi nam baš i ne igraju neku ulogu





Napokon Sarajevo







Zovem Almira ali on nije u Sarajevu, daje mi broj od svog frenda Benje….i tako nađemo se mi sa Benjom, te nas vodi pokazati stan,10 ak km od centra. Traži 30 eura za nočenje, ja mu dajem 30 KM, naravno odmah pristaje, tek kasnije smo saznali da je taj stan prijatelj mu dao na čuvanje dok je on na putu a ovaj ga renta
Skidamo stvari i nazad na Bašćaršiju….







Kod Hodžića na više nego odlične ćevape



A mogli smo i ovdje…Mrkva=Ćevap



I idemo na spavanje….spavanje u vrecama sve govori o higijeni u stanu



Sutra se nalazimo sa nasim domacinom, doručkujemo i pali za Jajce….





U Jajcu posjet muzeju AVNOJ-a i kratko zadržavanje













Poslije preko Banja luke idemo za Sisak….to je to…
Ovaj dio Durmitora preko sedla me oduševio……iako sam prošao cijelu Crnu goru i svaki me put oduševi, moram priznati da ovaj dio preko Sedla zaslužuje posebnu pažnju
Pozdrav.....

e moj junače, opet kažem... bijahu to dani!!
fenomenalno, a reci onom jebaču na 2 točka sledeći put da pazi da mu ove jahačice nemaju braću

ice wrote:
e moj junače, opet kažem... bijahu to dani!!
fenomenalno, a reci onom jebaču na 2 točka sledeći put da pazi da mu ove jahačice nemaju braću

A bit će i opet pa nismo još za bacit

A jebač ne bira...bila to sestra ili brat

Odlican 5+

Bravo, baš lijep putopis