BLAŽO MILIĆ, NIKOLA BOJIĆ I VLADIMIR JOVIČIĆ KRENULI NA PUT OKO SVIJETA
Na put oko svijeta na svojim motorima krenuli su juče Podgoričani Blažo Milić (35), Nikola Bojić (40) i Vladimir Jovičić (35).
Nevjericu, zebnju i strah, sa smiješkom i čvrstim stiskom ruke pokušavali su da sakriju mnogobrojni najbliži, prijatelji i poštovaoci hrabrih motorista, koji su ih juče ispred redakcije “Vijesti” ispratili na putovanje koje bi trebalo da traje tri do četiri mjeseca.
Vrlo je teško planirati tačnu rutu i vrijeme prolaska kroz Aziju, pa će dužina putovanja zavisiti od puta kroz Mongoliju i Rusiju, gdje planiraju da prođu kroz Sibir, Kamčatku, sve do Čuhotke... To sve može biti problem, jer se u junu i julu tamo otapaju snjegovi i stvaraju ogromne bujice koje na nekim djelovima jednostavno brišu puteve po nekoliko dana.
Možda zvuči nevjerovatno, ali Blažo i Nikola već su vozili po osam sati dnevno, znaju tehnike razgibavanja na motoru - laganim pokretima kičme prema volanu i nazad. Znaju i da u slučaju da jedan motor otkaže, ne šlepa se kao automobil sajlom za vuču, nego se zakači tako da drugi vozač gura kolegu na pokvarenoj mašini.
Ako je neko i ostao skeptičan, iskusni motoristi ohrabriće ih porukom: mi smo no limit bikers, ne želimo nikakve granice!
A sve je počelo nakon što su Blažo i Nikola sa kolegom Ivanom Božovićem, u ljeto 2008. godine stigli do najsjevernije tačke Evrope, Nordkapa u Norveškoj, te se, kako kažu, jednostavno „navukli“ na vožnju.
“Nismo se pošteno ni raspakovali a već smo razmišljali kuda opet, kako... Jedino što smo sada znali je zbog čega to radimo. Najlakše je sjedjeti kod kuće, razmišljati o tome što bismo mogli uraditi, gdje bismo sve mogli ići, a pri tom se ne pokrenuti, nikada ništa ne uraditi, i niti vidjeti”, objasnili su nešto ranije, po dolasku sa prvog dužeg putovanja.
Kako “ne vole da im dani liče jedan na drugi i prolaze, a da nemaju bar neku posebnost po kojem će ih pamtiti”, čim su, kažu, ugrabili malo vremena, sjeli su i postavljali pitanja: Zašto ne bismo vozili malo više? Dalje od kraja svijeta? A što je dalje od kraja svijeta? Put koji ide ukrug, okolo, The Ride Around 2010!
Uslijedili su i odgovori: Šta je daleko! Na primjer – Mongolija! E super, ajde da pođemo do Mongolije! A kad već idemo tamo, što ne bismo vidjeli i veličanstveni Sibir, pun izazova? Ok, idemo i u Sibir. Ej, stani, Sibir…Kamčatka…
Kada su postavili cilj, na red je došlo i pitanje: kako se vratiti kući?
“Ne možemo da se vraćamo istim putem, čisto zbog malera. (Svi koji voze motore znaju za ovaj “problem”. Kad dođeš do neke tačke, najgore je vratiti se istim putem.) Znači, Kamčatka je prekoputa Aljaske. Rusija – Amerika! Kada dođemo na Aljasku, naravno da ćemo da prođemo kroz Kanadu i dalje… Amerika, pa okean, pa Evropa, a u Evropi je naša kuća. Dakle, idemo skroz okolo!”, upisivala je na sajt tročlana ekspedicija “TheRideAround2010”, koja je je okupila par ljubitelja motora, puta, avanture i naravno – prirode.
A prije nekoliko mjeseci u iznajmljenoj garaži uslijedile su i ozbiljne pripreme, te su trojica avanturista svako veče vježbali rasklapanje motora, pokušavali da predvide nevolje i izazove koje će morati munjevito da rješavaju, ali i fizički se pripremali da, ako zatreba, motor prenesu na rukama ili zagaze rijeku pod punom opremom.
Znaju i da se u dalekim predjelima uvijek nađe čovjek spreman da pomogne, posebno u krajevima gdje su ljudi toliko izolovani da se užele gostiju, ali će im pomoć posebno biti potrebna od Jakutska do Magadana, kada budu prelazili takozvani Put kostiju, gdje su skončali mnogi politički zatvorenici Sovjetskog Saveza...
Kažu i da će gledati da što manje idu glavnim putevima, jer ih ne interesuju muzeji, nego preživljavanje, da dožive prirodu i spavaju pod šatorima. Dobro je, smatraju, i što su ih trojica, jer će brže donositi odluke, a i shvatili su da zavise jedan od drugoga.
Put skup, izostali sponzori, a pritekli prijatelji
Vožnja oko svijeta za stotinjak dana nije jeftina, jer motoristi nijesu smjeli da improvizuju prilikom kupovine osnovne opreme i pribora za preživljavanje. Najskuplji dio puta čeka ih kada siđu sa motora: za čarter let od Rusije do Aljaske, trebaće im 12.000 eura. Iz Amerike do Portugala trojka planira da se prebaci kargo avionom DHL-a ili Fedexa.
Vladimir Jovičić, na ekstremno putovanje kreće na motoru Honda Africa Twin 750 RD07.
- Ima malo nervoze zbog porodice, što je i normalno pred ovako dug put. Supruga zna odavno i podržala me, jer ovo nije prvi put da idem. Nikada nismo išli ovako daleko, ali smo se dobro pripremili za put, pošto smo na organizaciji radili još od oktobra. Sa nama su i dva prijatelja iz Njemačke. Oni idu sa nama do Ukrajine, a mi nastavljamo dalje.
Blažo Milić, tehnički direktor ND “Vijesti” voziće motor BMW R 1200 GS Adventure.
- Uzbuđenje je veliko i zaista nam puno znači današnji ispraćaj i podrška porodice i prijatelja. Prvi dan idemo do Vršca, gdje ćemo odmoriti, a tamo nas očekuju prijatelji iz Beograda i Vršca. Dugo smo se i pažljivo pripremali, kako bismo što manje toga tokom puta prepustili slučaju i nadam se da će put proteći sa što manje problema. U Kijevu treba da sredimo kazahstanske vize, a poslije toga sve će biti mnogo lakše. Imali smo i ranije slična putovanja, ali ovaj put je mnogo duži i vodiće nas kroz zemlje sa mnogo slabijom putnom infrastrukturom.
Nikola Bojić, majstor terenske vožnje na motoru BMW F650 GS Dakar.
- Ima malo straha i treme prije polaska, ali vjerujem da će sve najbolje proteći. Put je težak i naporan, a toga je svjesna i moja supruga koja me samo pitala da li mi se ide? Kada sam odgovorio da mi se ide, samo mi je poželjela srećan put i da se vratim što prije. Možda neki misle da su naš motiv finansije, ali nije tako, naprotiv sa te strane ne stojimo najbolje, a očekivali smo i daleko bolju podršku jačih crnogorskih firmi. Podrška je ovog puta izostala. Sredstva smo uglavnom sakupili preko prijatelja i sami.
Naročito emotivan, bio je rastanak Bojića sa suprugom i kćerkicama Mašom i Manjom.
St. R.
Zanoćili u Vršcu
Sinoć oko 22,30 časova, ekipa podgoričkih motorista stigla je u Vršac, odakle će danas preći srpsko-rumunsku granicu i nastaviti putovanje.
- Nijesmo imali problema prvog dana. Kiša nas je malo usporila, ali smo na ovo odredište stigli na vrijeme - izjavio je sinoć “Vijestima” Blažo Milić.
Prijatelji trojice avanturista juče su ih pratili sve do Zlatibora gdje su se poslije odmora sa njima rastali. Drugu pauzu, koju su iskoristili za susret sa prijateljima iz tamnošnjeg moto -kluba, Podgoričani su napravili u Beogradu
izvor: http://www.vijesti.me" onclick="window.open(this.href);return false;
Držim fige...
