Miloš Lalović dobio kompjuter iz Švajcarske
Miloš je bio prezadovoljan. Tipkao je po tastaturi i kazao da će imati sa čime da se pohvali školskim drugovima
Priča o porodici Lalović sa Malog brda, Miroslavu koji sa ženom i troje djece živi kao podstanar u stanu čiji gazda, pun razumijevanja za tešku situaciju u kojoj se nalaze, oprašta dugove za kiriju, pogodila je Aleksandra Vuksanovića, redovnog čitaoca “Vijesti” iz Švajcarske, koji je porodici Lalović donirao kompjuter.
Miroslavovom sinu, Milošu, ispunila se tako novogodišnja želja, dobio je kompjuter za kojim je toliko žudio.
Miroslav je plakao od uzbuđenja kada je ekipa “Vijesti” došla da donese poklon, nemajući drugih riječi osim hvale donatoru koji je, kako kaže Miroslav, dokaz da postoje još uvijek ljudi sa emocijama.
Lalovići su bili šokirani, ali od sreće, Miloš radostan, sestre, Danka a naročito mala Tijana, bile se iznenađene, majka Ljubinka iako bolesna i leži u krevetu bila presrećna.
"Hvala mu iako ga ne znamo", govorili su uglas prezadovoljni Miroslav i Ljubinka.
Ćerka Tijana, učenica četvrtog razreda, na pitanje za šta će najviše koristiti kompjuter, odgovara uz osmijeh: “za igrice, samo ću igrice igrati, a najviše volim šah, karte i igrice sa zmijama”.
Miloš je bio prezadovoljan, tipkajući po tastaturi, ističući da će imati sa čime da se pohvali školskim drugovima.
Svima trojema kompjuter će puno značiti za školu, a otac Miroslav nada se da će od države dobiti besplatno program za govornu podršku zbog Miloša koji je slijep.
Vijestima su u Udruženju slijepih potvrdili da će Miloš dobiti besplatno program, takozvani "čitač ekrana" za slijepe.
Donator Vuksanović, koji živi blizu Bazela, a radi u Cirihu u državnom Telekomu Švajcarske, nakon što je pročitao tekst na portalu “Vijesti” osjetio je potrebu da pomogne porodici Lalović.
Odmah je kontaktirao sestru Milenu koja živi u Podgorici, uplatio novac, a ona je kupila kompjuter.
"Živim od rođenja u inostranstvu, prvih 26 godina u Njemačkoj i zadnjih 14 godina u Švajcarskoj, a porijeklom sam iz Bioča. U Švajcarskoj postoje jake državne i nevladine-humanitarne organizacije, ali se postavlja pitanje da li nas to oslobađa od lične odgovornosti prema sugrađanima kojima je potrebna naša pomoć. Sigurno ima dosta sličnih slučajeva kao što je taj porodice Lalović, ali jednostavno negdje treba početi. Gospodin Drašković, gazda stana u kojem Lalovići žive, je dokazao svojim djelom šta znači biti bogat u duši, ali ako svi “svako po svojim mogućnostima” pomažemo jedan drugome onda će se ljepše živjeti na ovome svijetu i biće manje boli", rekao je Vuksanović.