cim je stala kisa nastavili smo putasestvije, misleci da je kisa iza nas...
kad ono medjutim

par kilometara od kolibe nas je sacekalo novo nevrijeme i pralo nas je cijelim putem do zabljaka... put se pretvorio u agoniju, oprema se pretvorila u agoniju, bol od hladnoce se pretvorio u agoniju, sve je bilo agonija

osim grada, koji je bas fino ostavljao modrice
u jednom trenutnu, skroz mokri i smrznuti (da u sred avgusta, mislio sam da nikad ljeto u zivotu nijesam vidio i nevjerovatno sam brzo zaboravio sva kuvanja na +35 stepeni ljetos), kao sto rekoh u jednom trenutno dolazimo do asfalta izmedju boana i zabljaka i vrlo kratko se dogovaramo kuda dalje... u glavi nam je bila samo vatra i sporet i zato odlucismo put zabljaka...
srecom Nikolini kumovi su bili u vikendicu te uspjesmo da se ugrijemo i osusimo... mislim da nijesu svjesni bili koliko su nam pomogli u tom trenutku
hvala i dovidnjenja do sl voznje
ekipa vise nego odlicna i ova putna i makadamska...
postavite i i koju fotografiju