u selo živi jedna žena sa porodicom. ne znam da li svu godinu, nisam se moga sporazumjet sa prevodiocima mojim.
uglavnom tu malo zasjedosmo uz kafu i koju čašu vina, i provedoh fino vrijeme u teškom engleskom sa ovim ženama te mi put pokazaše. o svemu se teško pričalo

na kraju mi je Pili crtala mapu kako da odem odatle nazad do Andore makadamom.
kako sam bio iznenađen brojem konja koje sretoh, počeh nekako zapitkivanje oko toga svega. kad vele ovaj ti čojek drži konje. Ja: kolko ima konja ukupno on, oli ga pitat?, oni: Veli da ima 246 komada trenutno, da zna po Pirinejima!
i još ja odrah koje vino, i viđeh da je malo poodmaklo vremena. a rekla mi je ova žena da ima još 40-50km do Andore da vozim, samo veli kad kreneš odavde malo ti je lošiji put. posle je ok. ok, pozdravih se i celivah sa svijama, krenem, i malo brže no umijem. odvozim nekoliko, malo, kad vidim guma

naravno da nemam nikakv alat. samo fleke i ljepilo. nazad do sela. obajšnjavam mašem i pokazujem. donose mi pajsera raznih ogromnih! donose mi šafcigera raznih minijaturnih!

pitam ove žene sa džipom, mogu li vi dat ovo da mi ponesete do nazad i vratite popravljeno. plaćam naravno

vele ne no ajde sa nama. uvatimo krug po planini da vidimo sve što ima da se vidi i idemo nazad za Andoru. tako i bi. ostavih motor bez točka, koji ojde samnom, a sve ostalo ostavih tu kod motora. motor na centralni, sa jednim drvom naprijed. aj zdravo uletim onako u ono auto, da me ne čekaju, i ojdemo.