16. 11. 2018.
Budjenje i novi dan je pred nama, sad kao vec iskusni gosti hotela, silazimo na dorucak da smazemo marmelade i dzema, a bogami i onog dobrog domaceg soka.
Odlucili smo da odje provedemo jos jednu noc jer nam se sve svidjelo, od hotela, grada, ljudi, haosa u saobracaju, sve je bilo baas kako treba

slicno iskustvo do sad nijesmo nidje imali. Uslovi voznje su bili super, osim vjetra koji nas je stvarno dobro izmorio. Ali zato danas jutro je kako se samo moze pozeljeti, bez trunke vjetra, toplo i vedro! Plan za danasnju voznju smo juce napravili, jer smo vagali da li da idemo dalje ili ne. Ono sto nas je zadrzalo je to sto smo imali dosta slobodnih dana, pa cak i dana bez neke aktivnosti jos uvijek planirane. To smo ostavili da vidimo od umora hocemo li motorima ili kombijem nedje skitati. To je onaj luksuz najbitniji koji sam pomenuo, da nidje nijesmo zurili, i da nijesmo imali pritisak od vremena rokova i slicno a to mi je tako bilo potrebno. Mnogo hladnije glave se tako i razmislja i prave planovi.
Plan za danas je da pronadjemo Rommelov put. Erwin Rommel, poznat kao The Desert Fox, bio je njemacki field marshal, najvise zvanje u njemackoj vojsci tih dana, i predvodio je tenk jedinice u sjevernoj Africi. Bio je osumljicen da je ucestvovao u zavjeri da ubiju Hitlera, te je morao da pocini samoubistvo pilulom cijanida kako mu porodica ne bi ispastala.
U toku II Svjetskog rata napravio je put za svoje tenkovske jedinice, preko planine, i eto nama plana sta da trazimo
Najeli smo se marmelade, ovaj put umjesto 0,85l benzina ponijeli dodatnih cijelih 5l!!!

malo ocistili filtere vazduha, iliti otresli jednostavno receno

Palimo masine i pravac planina! Mada, realno prije toga, vrlo kratka voznja do kapije, pa ja silazim sa motora, otvaram ogradu, prolazi Vedza, guram motor vani, zatvaram kapiju i peglaaamooooo ali samo do mjenjacnice jer nemamo vise dinara : ))
Ispred banke
Grad vrvi od zivota, i stvarno je sjajno biti dio toga
