Krenuo sam standardnom diaonicom Budva - Cetinje - Budva. Kolovoz mokar, pažljivo vozim, usput i nešto kao magla, ali vidljivost je dobra (50 do 100 m).
U povratku postaje nezgodno, magla sve gusća, vidim najdalje 10-15 m ispred sebe. Moram da dignem vizir ne bi li vidio kuda vozim (antifog ne pomaze
). Stajem na Brajiće ...
Počinje kiše, sva četri žmigavca upaljena i lagano. Da, zimski period je i vrjeme se mjenja u pola sata. No, Djed Mraz se ne pojavljuje, ne vidim ga. Ali zato konačno ugledah Budvu i zaustavljam se
da pogledam Budvu u kojoj ne pada kiša.
Poslije klika na fotoaparatu silazim dolje da provjerim da li je sve spremno za popodnevni koncert
Djeda Mraza nisam vidio, sjedam u ,,Mogren'' i narčujem ... Šta drugo nego Coca Colu
I tada shvatam da uzalud tražim Djeda Mraza, da zapravo želim da vidim plod mašte jednog vrhunskog umjetnika koji je 1931 godine za Coca Colu nacrtao lik pod imenom Santa Claus, mi ga na ovim prostorima prihvatamo preko Svojetskog Saveza jer su mu upravo Sovjeti nadjenuli ime Djeda Mraz. Haddon Sundblom, kretaor Djeda Mraza, umro je 1976, dok je zadnju ilustraciju predstavio svjetu 1974 godine. Zadnja ilustracija mu je bila na temu najpoznatijeg lika koji je kreirao. Evo ih jedna pored druge, crteži iz 1931 i 1974 godine
Definitivno shvatam da neću vidjeti Djeda mraza, kao niti jedno drugo biće nastalo u glavama raznih ilistratora, ali zato su tu pokloni kao realnost. A meni je lijep poklon bio upravo novogodišnji koncert u izvođenju Mediteranskog Simfonijskog Orkestra ispred zidina starog grada. Jadranka Jovanović i Goran Dime su svojim glasovima uspjeli da izazovu puno pozitivne energije.
Uz šetnju starim gradom, zastajkivanja pored mora koje iznova puni baterije svakoj dobromonamjernoj duši ...
Ne treba ti ni Djed Mraz, niti jedno drugo biće iz mašte ... Punog srca parkiram motocikl u garažu sa kojeg se cjedi voda i prljavština
Sada me čeka pranje, čišćenje, podmazivanje ... No, zar to treba da predstavlja problem?
Svima puno novih kilometara u 2010-toj godini ...
)
