Upravo na osnovi modela DKW RT 100 a u pradskozorje drugog svjetskog rata 1939 godine prestavljen je DKW RT 125. Najvažnija novina bio je potpuno novi motor veće zapremine. Pogonski agregat je vazdušno hlađen jednocilindraš prečnika cilindra 52 mm dok je hod klipa 58 mm što daje radnu zapreminu nešto veću od 123 ccm. Iz tog motora izvučeno 4,5 KS te je DKW RT 125 mogao da postigne 80 km/h uz težinu od 70 kg suv. Potrašnja se kretala u okvirima 2,5 l na 100 km. Pravio se samo u crnoj boji i koštao je 425 rejsmaraka što je bila mjesečna plata učitelja u osnovnoj školi. Moglo se naručiti suvozačko sjedište i brzinomjer. Sam motocikl je bio toliko jednostavan i lak za održavnje naspram konkurencije da mu je sa pravom pridavana titula narodnog motocikla. Uz nižu cjenu od konkurencije a sa težinom tadašnjih modela zapremine 100 ccm i preformasama većih motocikla od 200 ccm vidjelo se da se radi o zaista naprednom motociklu i ta osnova je bila najkopiranija osnova na svjetu. Ta osnova modela se vrlo brzo mora blago izmjeniti po zajtjevu Wehrmacht-a. Naime DKW je proizvodio za potrebe rata model NZ 350, ali zbog njegove težine od 175 kg pokazao se preteškim te se odlučuju da RT 125 prave za rat se nekim izmjenama kao što je veći rezervoar, filter za vazduh, standardni brzinomjer, torbama, te je težina porasla na 91 kg dok je ukupno dozvoljena težina bila 240 kg.
Pomenuli smo drugi svjetski rat, njemu je u Njemačkoj predhodila anti-jevrejska politika a većinu komponenti za model DKW RT 100 pravile su jevrejske radionice. Politikom ignorisanja jevreja druge fabrike osvajaju proizvodnju tih djelova dok britanci, tačnije Royal Enfield kupuje tu tehnologiju i na osnovu raspoložive tehnologije od modela DKW RT 100 razvijaju model zapremine 125 kubike te je rezultat vema sličan motocikl sa modelom DKW RT 125 Iz čega se vidi da su inžinjeri imali slične, ili iste poglede na to kako usavršiti DKW RT 100. Oznaka tog novog modela je Royal Enfield WD/RE i prestavljen je iste 1939 godine i za razliku od DKW-a odmah je pravljen kao vojni model. Ovaj model je poznat i pod nadimkom Flying Flea (leteći drug). Proizvodnja ovog modela trajala je do 1941 godine.
DKW fabrika smještena u pokrajni Saksoniji u mjestu Zschopau te je poslije rata na osnovu ratnih reparacija prebačena u Sovjetski Savez u Moskvu. Područije Saksonije posije drugog svjetskog rata pripada sovjetskoj okupacionoj zoni kojom upravlja Sovjetska Vojna Administracija u Njemačkoj, čija je skraćenica SMAD. SMAD donosi odluku o formiranju IFA Industrieverband Fahrzeugbau (čime se iz privrednog registra briše Auto Union i kompanije koje sačinjavaju taj sada bivši Saksonijski konglemorat) gdje se od 1949 godine obnavlja proizvodnja ovog motocikla sa imenom IFA DKW RT 125. Glavno unapređenje se odnosilo na teleskopskoj vilici na prednjem kraju i zadnjem vješanju. 1951 godine iz naziva se izbacuje DKW, a prvo poboljšanje slijedi 1954 godine te model nosi ime IFA RT 125/1. Snaga je povećana za 15%, a kutija za alat je prebačena se rezervoara na lijevu stranu bočnog panela ispod sjedišta. Poboljšan je u svim segmentima. Fabrika u mjestu Zschopau odvaja se od IFA konglemorata 1956 godine i od tada nosi ime MZ tako da i ovaj motocikl od tada ima ime MZ RT 125/2. Zadnja evolucija je uslijedila 1959 godine sa modelom MZ RT 125/3 kada četvorostepena mjenjačka kutuja postaje standard, dok su vozačko i suvozačko sjedište napravljeno iz jednog komada. Kraj ovog modlela bio je 1962 godine. Ipak ponovo proizvodnja počinje 1964 godine sa oznakom MZ RT 125/4 kada se prave samo radi izvoza, no proizvodnja prestaje već 1965 godine. Da pomenom još da je pogonski motor ovog modela korišćen u nekim tadašnjim skuterima. Trkačka verzija ovog motocikla imala je oznaku IFA RE 125 odnosno poslije 1956 godine MZ RE 125 koji je 1963 dostigao taj nivo razvoja da je izvlačio 28 KS i mogao je da dosegne 195 km/h.
Podjelom Njemačke i time što je Saksonija pripala Istočnoj Njemačkoj te Sovjetska vojna uprava SMAD registrovala IFA konglemorat iz spiska privrednih društva nestaje ime Auto Union i kompanije koje ga sačinjavaju. Zato se 1949 godine u Ingloštatu koji pripada Zapadnoj Njemačkoj registruje Auto Union sa svim imenima koje je ta kompanija prije rata posjedovala. Napravljena je nova fabrika te je proizvodnja predratnog modela počela 1949 godine sa oznakom DKW RT 125 W. Ovo W u oznaci značilo je West da bi se razlikovao od modela IFA DKW RT 125. Prvo unapređenje modela slijedi 1952 godine kada ima naziv DKW RT 125/2, a od 1954 zbog izmjenjenog zadnjeg vješanja nosi naziv DKW RT 125/2 H. Proizvodnja se prekida 1957 godine kada Auto Union grupacija (Audi, DKW, Horch, Warader) odlučije da se ne bavi više motociklima te se prava na proizvodnju ovog modela prodaju Sachs grupaciji.
Ipak, poslije drugog svjetskog rata prvi primjerci modela DKW RT 125 nisu izašli iz Njemačke (bilo istočne ili zapadne) već iz Sovjetskog Saveza i to već 1946 godine. Fabrika je kao što smo rekli iz Saksonije premještena u Moskvu u Moskovski Motociklistički Zavod, skraćeno ММЗ (Московский Мотоциклетний Завод) gdje se pravio jedno vrijeme M-72. Kako je proizvodnja modela M-72 prebačena na drugu lokaciju tako se od 1946 godine tu proizvodio DKW RT 125 koji je nosio ime ММЗ M-1A Москва. Proizvodnja je trajala do 1951 godine kada je pogon za proizvodnju premješten u Minsk.
Fabrika u Minsku je osnovana 1946 godine kao radionica za popravku i proizvodnju bicikla. Da će se proizvodit i motocikli videlo se iz imena fabrike Минский мотоциклетно-велосипедный завод skraćeno ММВЗ. Prebacivanjem fabrike iz Moskve u Minsk počela je proizvodnja motocikla, i to upravo nama dobro poznatog modela DKW RT 125, odnosno modela ММЗ M-1A Москва. Motocikli koji su izlazili iz fabrike ММВЗ nosili su ime Минск. U ovoj fabrici DKW motocikl je imao dugu (najdužu) karijeru. Od 1951 godine pravio se model Минск М1А koji je bio direkna kopija originala se trostepenom brzinskom mjenjačkom kutijom i snagom od 4,25 KS i 70 km/h. Poboljšanje slijedi 1956 kada se pojavljuje model Минск М1М sa 5 KS. Slijede sitna poboljšanja pa 1961 godine imamo model Минск М101, dok već sledeće 1962 godine postoji Минск М103, a 1964 godine pojavio se Минск М104. Onda 1967 godine slijedi daljna modernizacija sa modelom Минск М105 sa četvorostepenom mjenjačkom kutijom i snagom od 7 KS. Daljna modernizacija desila se 1971 godine kada je prestavljen Минск М106 sa 9 KS i maksimalnom brzinom od 85 km/h. Nosač prtljage se od sada nudi kao dodatna oprema. Od 1974 godine oznake modela se mjenjaju tako da model nosi naziv Минск ММВЗ-3.111 gdje ova prva četri slova znače puno ime fabrike, broj tri označava da se radi o motociklu sa maksimalno 125 ccm, dok 1 znači da se radi o cestovnom modelu, a zadnja dva broja označavaju seriju. Od tog modela i žmigavci postaju dio serijske opreme, snaga je povećana na 9,5 KS dok je motocikl bio sposoban za 90 km/h. Dalje unapređenje slijedi 1976 godine prestavljanjem modela Минск ММВЗ-3.115 sa 11 KS i brzinom od 95 km/h. Sledeći model je prestavljen 1980 godine i nosi oznaku Минск ММВЗ-3.112 koji ima 11,5 KS a može da dosegne 98 km/h. Godine 1984 sa modelom Минск ММВЗ-3.112.1 dostiže 100 km/h dok je snaga povećana na 12 KS. Do 2003 godine postoji još verzija ovog motocikla te postoji Минск ММВЗ-3.112.11 (1986 god.), Минск ММВЗ-3.112.12 (1991 god.), Минск ММВЗ-3.1131 (1995 god.), Минск ММВЗ-3.112.14 (2000 god.), Минск ММВЗ-3.112.15 (2000 god.) i Минск ММВЗ-3.1135 (2003 god.).
Uz ММЗ paraleno je počela proizvodnja ovog motocikla u još jednoj sovjetskoj fabrici ЗиД Завод имени Дегтярёва sa imenom Ковровец K-125 koji je u svemu bio indentičan sa modelom DKW RT 125 koji se pravio od 1946 godine do 1951 kada je poboljšan te dobija oznaku Ковровец K-125M dobijajući teleskopsku viljušku. Sa drugačijim karburatorom i izduvom i povećanom snagom na 4,7 KS 1955 godine prestavljen je Ковровец K-55. Zadnja evolucija slijedi 1957 godine sa modelom Ковровец K-58 koji se pravi do 1960 godine. Iz ovog modela izveden je veći zapremine 175 ccm. Ti veći motocikli od 1965 godine nose ime Восход.
Poslije Sovjetskog Saveza DKW RT 125 počinje da se pravi i u Sjedinjenim Američkim Državama koje na osnovu ratnih reparacija dobijaju pravo proizvodnju ovog motocikla. U pitanju je Harley Davidson, a proizvodnja je počela 1947 godine u originalnom obliku koji je imao DKW RT 125 samo sa drugim bojama. Unapređenje slijedi 1951 kada ovaj model dobija teleskopsku viljušku. Prestanak proizvodnje desio se 1952 godine. No, na bazi ovog modela Harly Davidson razvija još sedam modela te je dvotaktni motor u svojoj proizvodnji zapremine 125 kubika (pa do 175) imao do 1966 godine.
Sovjetski Savez, Sjedinjene Američke Države, čekaj, na starni pobjednika je i Velika Britanija, i upravo je britanski BSA na osnovu ratnih reparacija dobio pravo da proizvodi DKW RT 125. Proizvodnja je počela 1948 godine kao vrlo modernizovana verzija originala te je ovaj BSA Bantam D1 imao teleskopsku viljušku, tiši izduv, veće blatobrane, zadnje vješanje i ostale sitnice. Jedina dostupna boja je bila zelena. Proizvodnja je trajala do 1950 godine kaa je prestavljen BSA Bantam BD1 sa takođe trostepenom mjenjačkom kutijom i snagom od 4 KS te maksimalnom brzinom većom od 70 km/h. Treba napomenuti da su britanci radili na razvoju ovog modela pa je 1954 stigla zamjena za ovaj model sa zapreminom od 150 ccm, da bi još kasnije zapemina povećana na 175 ccm. Osim povećane zapremine radilo se o istom motociklu gledajući tehnički, te je do kraja proizvodnje 1971 godine nosio naziv Bantam. Bantam je najprodavaniji BSA motocikl.
Sokół je Poljska fabrika koja postoji od 1934 godine i u prevodu znači Soko. A model Sokół 125 je prvi motocikl konstruisan u Poljskoj poslije drugog svjetskog rata. Za osnovu je poslužio upravo DKW RT 125 te proizvodnja ovog modela počinje 1947 godine. Imao je zadnje vješanje dok je prednje bilo slično kao na originalu. Dalji razvoj modela prestao je 1950 godine.
SHL je još jedna poljska fabrika i skraćenica je od Suchedniowska Huta Ludwików. Na osnovu modela Sokół 125 koji je razvijan na osnovu modela DKW RT 125 1948 godine prestavljen je SHL 125 M02. Nasleđuje ga SHL 125 M03, a već 1949 godine prestavljen je SHL 125 M04. Slijedila je serija SHL 125 M05 sa teleskopskom prednjom viljuškom koja je prestavljena 1955 godine. Iz ovoga modela razvijeni su veći modeli zapremine 150 i 175 ccm čija je proizvodnja trajala do 1970 godine kada se fabrika ugasila.
WSK je još jedna Poljska marka motocikala koja postoji od 1955 godine do 1985 godine. WSK je skraćenica od Wytwórnia Sprzętu Komunikacyjnego. Motocikl WSK M06 se zasnivao na modelu SHL 125 M05 i ostaje u proizvodnju uz razna sitna poboljšanja do 1985 godine čime je to zadnji motocikl koji se proizvodio u Poljskoj.
Sovjetski Savez, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Poljska, ... u tom društvu je i Mađarska sa kompanijom Cspel koja postoji od 1932 do 1959 godine. Fale mi podaci o ovoj fabrici, no i oni su pravili kopiju modela DKW RT 125.
Poslije rata s u Italiji na osnovu modela DKW RT 125 razvija dvotaktni model sa oznakom Moto Morini 125 T. Ubrzo se na osnovu ovog modela razvijaju sportski modeli zapremine 125 kubika. Moto Morini 125 Turismo se pravio do 1959 godine kada ga nasleđuje Moto Morini Corsario. U svakom slučaju, DKW RT 125 ostavlja traga u dvotaktnim mašinama pravljenim u ovoj italijanskoj fabrici.
Yamaha je danas nezaobilazna kada se pominju motocikli. A kako je sve počelo? Počelo je 1955 godine tako što je fabrika muzičkih instrumenta Yamaha u poslijeratnom periodu shvatila da je za mobilnost zemlje potreban mali, pouzdan i pokretljiv motocikl. Godine 1955 izrađuju prototip Yamaha YA-1 koji je kopija modela DKW RT 125. Tada se formira i Yamaha Motor Co. Prvi model je imao zapažene uspjehe na tadašnjim trkama, a zbog bojenja u jednu nijansu crvene boje ubrzo dobija nadimak crveni zmaj. Prva Yamaha je zapravo kopija najpopularnijeg motocikla tog poslijeratnog vremena, a sama Yamaha je razvija taj model tako da ubrzo izbacuju model Yamaha YC-1 sa 175 ccm.
Escort grupacija je jedna od najvećih konglemorata u Indiji koja obuhvaća proizvodnju želejzničkih postrojenja i djelova, građevinskih mašina, traktora, automobila i kamiona. Od 1962 godine počinju sa proizvodnjom motocikla a za motocikle uzeto je ime Rajdoot i prvi model je Rajdoot 125 koji se po licenci pravi od poljskog SHL 125 M05, a taj poljski model se zasnivao na već poznatom motociklu DKW RT 125.
Ovdje su nabrojane samo direkne kopije, ali ako bi proširili ovaj spisak i na motocikle koji su izvedeni iz ovog (uglavnom sa većom kubikažom) onda bi trebalo puno više prostora ... DKW RT 125 je viđen u mnogo verzija sa karijerom od 70-ak godina pripada redu najdogovečnijih motocikla. Ipak pošto svi ti motocikli nisu imali jedinstvenu značku DKW ne može se baš često naći u litaraturi da spada među najznačajnije motocikle. Motocikl koji je motorizovao bivši Sovjetski Savez, poslijeratnu Njemačku (više istočnu no zapadnu) i Poljsku, a proizvođen je i u mnogim državama sa, kao što smo vidjeli, raznim imenima čini da je DKW RT 125 najkopiraniji motocikl na svjetu i u svim svojim oblicima i imenima čini treći po redu motocikl po broju (samo u Njemačkoj u broju od 450.000) proizvedenih primjeraka (prva je Honda Cub). Mnogim fabrikama je podario dvotaktnu tehnologiju pa su kasnije nastavile razvijati dvotaktne motocikle različitih kubikaža upravo stekavši iskustvo na ovom modelu. Zbog svega toga ovaj motocikl DKW RT 125 zaslužuje mjesto među legendarne motocikle.
nego fino pero u ruke pa podijeli sa nama ponesto iz tvoje arhive za koju smatram da nije mala. I nemoj da na to predugo cekamo 