Honda NXR 750, trkački motocikl iz 1986 godine
Dobro, to su trke, a kakve to ima veze sa motocikloma koji se nude u salonima nama smrtnicima? Popularnost relija Pariz-Dakar je bila tolika da su se pojavljivale razne civilne verzije sa velikim rezervoarima i to su najbolje koristili BMW i Yamaha. Kada je Honda počela da dominira trebalo je ponuditi tržištu nešto to će asocirati na ove uspjehe. Ipak, nisu mislili napraviti motocikl koji bi samo po nazivu vukao na uspješni trkački model te je za konstrukciju civilne verzije opet bio zadužen HRC. Uzet je V2 motor hlađen vodom koji je konstruisan 1982 godine i koji je već pokretao neke Hondine modele. Ugao između cilindara je 52 stepena dok su za disanje agregata zadužena tri ventila po cilintru za čiji rad je bila zadužena bregasta pokretana lancem. Rezervoar za gorivo je imao kapacitet od 24 litre, a zbog veličine rezervoara slavinice za gorivo (sa svake strene po jedna) su se nalazile ispod nivoa karburatora te je ugrađena pumpa za gorivo. Dalje je gorivo prolazilo kroz dva Keihin karburatora prečnika 32mm, a smjesa u cilindrima se palila pomoću dvije svjećice po cilindru. Takav sklop davao je snagu od 58 KS koja se preko petostepenog mjenjača i lanaca prenosila na zadnji točak. Taj zadnji točak je ovješan monoamortizerom preko tzv. pro-link polužija sa mogućnošću podešavanja pritiska. Sama viljuška je napravljena od aluminijuma. Zadnja guma je bila dimenzija 130/90-17, dok je prednja dimenzija 90/90-21. Felne su radjene sa zlatnim obrubom i nose potpis DID, dok kočnice krasi potpis Nissin, a na prednjem točku je bio plivajući disk prečnika 296 mm sa dvoklipnim kočionim klještima što govori o trkačkom porjeklu kočnica. Nazad se takođe nalazio disk, doduše nešto manjeg prečnika od 210 mm. Koliko su stručnjaci HRC-a u ovaj civilni model ugradili iskustvo izrade trkačkog modela govori i podatak o indentičnom međuosovinskom razmaku u milimetar, ili podatak da je visina sjedišta na 90 cm od tla dok je klirens na visini od 25,5 cm. Težina ovakvog za trke po terenu nastrojenog motocikla ali sa civilizovanim motorom bila je 185 kg. Sa tim specifikacijama 1988 godine predstavljen je model sa oznakom XRV 650 Africa Twin (RD02). Taj model se ručno sklapo u Japanu i mnogi tvrde (valjda sa razlogom) da je to najizdržljiviji motocikl koji je Honda ikada napravila. Dizajnerski se oslanjao na trkački model sa duplim farovima i plastičnim oplatama. Naspram ostalih enduro motocikla ova Honda je bila ogromna te je među ljubiteljima enduro vožnje (kao i među ostalim motociklistima) služila za podsmjeh, ali samo do onog trenutka dok se ne bi sjelo za upravljač ovog motocikla. Ovaj model je i najzaslužniji za stvaranje mita o Hondama kao neuništivim motociklima.
Honda XRV 650, kvalitet je garantovala ručna izrada
Godine 1990 predstavljena je verzija sa oznakom XRV 750 Africa Twin (RD03). Motocikl je smanjen te je međuosovinsko rastojanje manje za 59 mm (2239 mm naspram ranijih 2295 mm), dok je visina sjedišta spuštena za 2 cm te sada iznosi 88 cm. Takođe je smanjen kapacitet rezervoara za 1 litar te sada broji zapreminu od 23 litre. Smanjen je i klirens na 21,5 cm. Plastike, opalta i oprema su uglavnom ostali indentični ili vrlo slični predhodnoj verziji. Na prednjem točku više se ne nalazi jedan plivajući disk već se nalaze dva diska prečnika 276 mm, dok je zadnji disk dimenzija 256 mm. Da, iz oznake se vidi da je zapremina motora povećana. U osnovi se radilo o sličnom motoru, no zbog veće zapremine snaga je porasla na 60 KS. Veći motor je uzrokovao povećanu proizvodnju toplote te se ugrađuje dodatni hladnjak za ulje. Sve te izmjene znače i povećanu težinu za punih 20 kg. Iz ovih specifikacija se vidi da to više nije toliko ekstremna terenska mašina već da Africa Twin jedan od začetnika nove klase koja će se zvati putni enduro. Ipak, da bi se opet povezala sa relijem Pariz- Dakar 1992 godine dodaje se još jedan instrument iznad već postojećih, a to je Tripmaster koji i dizajnom podsjeća na instrumente koji imaju trkački reli motocikli. Proizvodnja ovog modela trajala je do 1993 godine.
Honda XRV 750, 1990 godine uslijedila je prva kura civilizovanja ovog motocikla
Dalja evolucija se nastavlja te je 1993 godine u prodajnim salonima mogla da se kupi XRV 750 Africa Twin (RD07). Izmjenjen je ram koji je nešto olakšan dok je kućište filtera za vazduh prebačeno ispod rezervoara (prije je bio ispod sjedišta) te je dodatno smanjena visina sjedišta koja sada iznosi 86 cm. Zadnje vešanje se više ne može podešavati dok je napajanje sada pojednostavljeno jer se sada nalazi samo jedna slavina za gorivo.
Svaka dalja evolucija je samo blago doterivanje postojećeg modela, tako, recimo, 1996 godine počinje na de ugrađuje poboljšano kvačilo, udobnije sjedište, izduvni lonac je većih dimenzija, dok je gornji dio oplate izmjenjen, naročito dio oko prednjeg fara.
Klasa kojoj pripada Africa Twin (i koja je ujedno bila pionir stavrannja klase putnih enduro motocikla) se mjenja i konkurencija pravi otklon od prvobitne namjene. To radi i Honda pa je 1998 godine prestavila naslijednika. Kakva vrsta otklona od prvobitne zamisli za ovu klasu može se vidjeti i iz imena. Naime, naslijednik se zove Varadero, a varadero je ljetovalište na Kubi koje uglavnom posjećuju penzioneri. Dleko je to od divlje Afrike. Zato se jedno vrijeme i proizvode paralelno, kada se 2003 godine definitivno gasi proizvodnja.
Africu sam odavno mjerkao,i dan danas mi je predobar motor,ali bas zbog ovog mita ne uspjeh je pazarit 
