Harley Davidson Road King ...
Posted: 18 Apr 2011 22:05
Roud King (Road King) u prevodu znači drumski kralj, odnosno kralj druma. Da li je preteciozno dati jednom serijskom motociklu takvo ime? Da bi se odgovororilo na to pitanje treba malo dublje zaći u smisao postojanja fabrike kao što je Harlej Dejvidson.
Sve je počelo kada Vilijam Silvester Harlej (William Sylvester Harley) odlučio da svoj motor zapremine 116 kubika ubaci na biciklistički ram i potom krene na trke. U toj zamisli mu je pomogao drug iz detinjstva Artur Dejvidson (Arthur Davidson) te su 1903 godine sastavili prvi motocikl. Taj bicikl sa motorom je mogao da ide po ravnom, ali na uzbrdici je trebalo da se pedala. Iako neuspješan, on je poslužio kao dobra osnova za ekperimentisanje. Već 1904 godine izbacuju motocikl koji ima radnu zapreminu od 405 kubika. S' tim motociklom je Edvard Hajdelbrand (Edward Hildebrand) na jednoj trci u Milvokiju osvojio četvrto mjesto, što je bitno jer se tada prvi put pominje neki motocikl sa nazivom Harlej Dejvidson (Harley Davidson). Sledeće 1905 godine počinje prodaja Harlej Dejvidson motocikla (te prve godine prodata su 3 gotova motocikla). Godine 1907 konstrušu prvi agregat V2 konfiguracije radne zapremine 880 kubika koji razvija 7 KS što je duplo više od jednocilindraša. Od tada do danas ova fabrika sa sjedištem u Milvokiju postaje poznata po dvocilindričnom motoru u V rasporedu sa uglom između cilindara od 45 stepeni. No, taj motor je imao neke svoje evolucije (i revolucije). Pa krenimo redom.
Prvi agregati V2 konstrukcije su, zapravo, bili tipični za to vrijeme i zvali su ih ,,ef hed'' (F-Head). Tu se usisni ventil nalazi u glavi motora, dok je izduv smješten ispod, u bloku motora. To je rješenje koje je zapravo dosta zaostalo jer je počivalo na ranim motorima đe se usisni ventil sam otvarao i zatvarao uz pomoć pritiska i podpritiska koji se stvarao u cilindru. Ovo riješenje je Harlej Dejvidson koristio do 1929 godine i postojale su dvije verzije motora u zavisnosti od radne zapremine, a to su bile ona od 1.000 i ona od 1.200 kubika.
Godine 1930 u dizajnu V2 motora sa, naravno, uglom između cilindara od 45 stepeni srećemo naziv flathed (Flathead) što bi u prevodu moglo da znači ravna glava. Upravo je to i razlika jer se ovoga puta i usisni i izduvni ventil nalazi u bloku motora pa je samim tim dizajn glave motora mogao da bude ravan. U verziji sa radnom zapreminom od 1.200 kubika koristio se od 1930 do 1948 godine, a u verziji sa 1.300 kubika od 1935 do 1941 godine.
Kao zamjena za flathed stiže motor sa ventilima u glavi pa je i ponio oznaku OHV (Over Heaed Valves, ili u prevodu ventili iznad glave). No, kako su kasnije svi Harlej Dejvidson motori dobili nadimke, tako se i ova konstrukcija zove imenom koje dobija tokom šezdesetih godina a ona glasi Naklhed (Knucklehead). Naklhed bi u prevodu značilo kao zglob-glava jer je zbog smještenih ventila u glavi dizajn glave podsjećao na stisnutu pesnicu.
Ove naklhed motore zamjenjuju takozvani panhed (Panhead) jer je pokrov ventila podsječao na izvrnutu tavu. Penhed bi se moglo prevesti kao tava glava.
Poslije stisnute pesnice i tave na red dolazi lopata. Naime, daljne unapređenje motora donjelo je i izmjene u dizajnu glave koja je sada neke podsjećala na lopatu te su ove motore prozvali ševlhed (Shovelhead).
Potom dolazimo do zadnje evolucije motora koja se zove evolušn enđin (Evolution engine). Ovoga puta ime motoru daje fabrika. Zadnji naziv za klasični vazdušno hlađeni motor sa dva cilindra sa uglom između cilindara od 45 stepeni stiže krajem vijeka i znamo ga kao tvin kam (Twin Cam), dok se onaj vodeno hlađeni agregat zove revolušn (Revolution) http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=3525" onclick="window.open(this.href);return false; .
Zadnjih nekoliko decenija se poznaju osnovni modeli fabrike Harlej Dejvidson. Ulazni model nosi oznaku Sportster http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... f=18&t=858" onclick="window.open(this.href);return false; . Softajl (Softail) koji imaju takav ram koji imitira ram bez zadnjeg vješanja. Kako je naziv za takvo zadnje vješanje (odnosno za nedostatak istog) hardtajil (Hardtail) onda je ovakvom dizajnu dato ime softaijl. Igra riječi je jednostavna: hard je tvrdo, soft je meko, a tajil je rep. Postoji više modela na softajil ramu. Osim Sportstera i Softajla najduže u upotrebi za opis rama je glajd (Glide) što u prevodu znači kliziti. Taj naziv se pojavio još 1949 godine kada je prikazana na prednjem kraju teleskopska viljuška te je taj model ponio oznaku hajdra glajd (Hydra-Glide), a kada je ram dobio i zadnje vješanje 1958 godine zvali su ga duo glajd (Duo-Glide), a kada je 1965 godine dodat elektro-starter došlo je i ime elektra glajd (Electra Glide). Kako je Elektra Glajd već postao veliki motocikl tako se počeo praviti manji koji se u početku zvao Super Glajd (Super Glide), da bi se danas ti ramovi prepoznavali po nazivu Dajna (Dyna). Na taj način se danas prepoznaju razni ramovi te je ulazni model Sportster, nešto veći je Dajna, potom idu razni Softajil modeli, da bi na vrhu lestvice bili Glajd modeli. Tokom osamdeseteh godina model Elektra Glajd bez oplata se prodavao pod imenom Elektra Glajd Sport. Kao nasljednik tog modela sa oznakom Sport 1994 godine prestavljen je model o kome je ovdje riječ.
Te 1994 godine prestavljen je kralj druma koji je imao ram baziran na glajd modelima i evolušn agregat radne zapremine 1.340 kubika đe se za napajanje brinuo karburator. Oznaka tog modela je glasila FLHR Road King. Iako puno modela kojih ima Harlej Dejvidson možda djeluje zbunjujuće, zapravo, svaki je dobro promišljen i Roud King se našao na poziciji putnog motocikla koji nije toliko bezobrazno velik kao Elektra Glajd modeli, a opet je veći od Super Glajd modela. Pripadnost putnoj klasi je označavalo i to što su bočni koferi dolazili serijski. Naravno, podrazumjevalo se i udobno sjedište smješteno na niskih 69 cm od poda kao i vizir te tzv. kraš barovi. Preko petopbrzinske mjenjačke kutije i kaiša snaga se isporučivala na zadnji točak. Sama snaga nije bila impresivna, no važniji je obrtni moment koji je imao vrijednost od 110 Nm pri svega 3.100 o/min. Po stilu to je nepogrešivo bio Harlej Dejvidson, a kako i priliči toj marki sve je izrađeno od čelika pa je ,,kralj druma'' bez tečnosti težak 345 kg. Rezervoar za gorivo ima zapreminu od 19 litara i na njemu su se našli kontrolni instrumenti.
Već kroz dvije godine, tačnije 1996 godine, prestavljen je FLHRI Road King a tumaćeći oznake iz ove tabele http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=3005" onclick="window.open(this.href);return false; vidimo da je novina u napajanju koje je umjesto karburatora povjereno ubrizgavanju. Ovoga puta je deklarisano 67 KS pri 5.200 o/min. i 107 Nm pri 3.300 o/min. Tvrdi boćni koferi koji imitiraju kožne bisage, kao i vjetrobran i sva ostala oprema ostaju kao i na modelu iz 1994 godine.

Unapređenje kod fabrike Harlej Dejvidson se odnose na detalje, tako su kupci i navikli i to se ne mjenja. Recimo, za 1999 godinu osim bočnih kofera koji su obleženi kožom mogao se naručiti i Roud King sa metalnim bočnim koferima.


Sve je počelo kada Vilijam Silvester Harlej (William Sylvester Harley) odlučio da svoj motor zapremine 116 kubika ubaci na biciklistički ram i potom krene na trke. U toj zamisli mu je pomogao drug iz detinjstva Artur Dejvidson (Arthur Davidson) te su 1903 godine sastavili prvi motocikl. Taj bicikl sa motorom je mogao da ide po ravnom, ali na uzbrdici je trebalo da se pedala. Iako neuspješan, on je poslužio kao dobra osnova za ekperimentisanje. Već 1904 godine izbacuju motocikl koji ima radnu zapreminu od 405 kubika. S' tim motociklom je Edvard Hajdelbrand (Edward Hildebrand) na jednoj trci u Milvokiju osvojio četvrto mjesto, što je bitno jer se tada prvi put pominje neki motocikl sa nazivom Harlej Dejvidson (Harley Davidson). Sledeće 1905 godine počinje prodaja Harlej Dejvidson motocikla (te prve godine prodata su 3 gotova motocikla). Godine 1907 konstrušu prvi agregat V2 konfiguracije radne zapremine 880 kubika koji razvija 7 KS što je duplo više od jednocilindraša. Od tada do danas ova fabrika sa sjedištem u Milvokiju postaje poznata po dvocilindričnom motoru u V rasporedu sa uglom između cilindara od 45 stepeni. No, taj motor je imao neke svoje evolucije (i revolucije). Pa krenimo redom.
Prvi agregati V2 konstrukcije su, zapravo, bili tipični za to vrijeme i zvali su ih ,,ef hed'' (F-Head). Tu se usisni ventil nalazi u glavi motora, dok je izduv smješten ispod, u bloku motora. To je rješenje koje je zapravo dosta zaostalo jer je počivalo na ranim motorima đe se usisni ventil sam otvarao i zatvarao uz pomoć pritiska i podpritiska koji se stvarao u cilindru. Ovo riješenje je Harlej Dejvidson koristio do 1929 godine i postojale su dvije verzije motora u zavisnosti od radne zapremine, a to su bile ona od 1.000 i ona od 1.200 kubika.
Godine 1930 u dizajnu V2 motora sa, naravno, uglom između cilindara od 45 stepeni srećemo naziv flathed (Flathead) što bi u prevodu moglo da znači ravna glava. Upravo je to i razlika jer se ovoga puta i usisni i izduvni ventil nalazi u bloku motora pa je samim tim dizajn glave motora mogao da bude ravan. U verziji sa radnom zapreminom od 1.200 kubika koristio se od 1930 do 1948 godine, a u verziji sa 1.300 kubika od 1935 do 1941 godine.
Kao zamjena za flathed stiže motor sa ventilima u glavi pa je i ponio oznaku OHV (Over Heaed Valves, ili u prevodu ventili iznad glave). No, kako su kasnije svi Harlej Dejvidson motori dobili nadimke, tako se i ova konstrukcija zove imenom koje dobija tokom šezdesetih godina a ona glasi Naklhed (Knucklehead). Naklhed bi u prevodu značilo kao zglob-glava jer je zbog smještenih ventila u glavi dizajn glave podsjećao na stisnutu pesnicu.
Ove naklhed motore zamjenjuju takozvani panhed (Panhead) jer je pokrov ventila podsječao na izvrnutu tavu. Penhed bi se moglo prevesti kao tava glava.
Poslije stisnute pesnice i tave na red dolazi lopata. Naime, daljne unapređenje motora donjelo je i izmjene u dizajnu glave koja je sada neke podsjećala na lopatu te su ove motore prozvali ševlhed (Shovelhead).
Potom dolazimo do zadnje evolucije motora koja se zove evolušn enđin (Evolution engine). Ovoga puta ime motoru daje fabrika. Zadnji naziv za klasični vazdušno hlađeni motor sa dva cilindra sa uglom između cilindara od 45 stepeni stiže krajem vijeka i znamo ga kao tvin kam (Twin Cam), dok se onaj vodeno hlađeni agregat zove revolušn (Revolution) http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=3525" onclick="window.open(this.href);return false; .
Zadnjih nekoliko decenija se poznaju osnovni modeli fabrike Harlej Dejvidson. Ulazni model nosi oznaku Sportster http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... f=18&t=858" onclick="window.open(this.href);return false; . Softajl (Softail) koji imaju takav ram koji imitira ram bez zadnjeg vješanja. Kako je naziv za takvo zadnje vješanje (odnosno za nedostatak istog) hardtajil (Hardtail) onda je ovakvom dizajnu dato ime softaijl. Igra riječi je jednostavna: hard je tvrdo, soft je meko, a tajil je rep. Postoji više modela na softajil ramu. Osim Sportstera i Softajla najduže u upotrebi za opis rama je glajd (Glide) što u prevodu znači kliziti. Taj naziv se pojavio još 1949 godine kada je prikazana na prednjem kraju teleskopska viljuška te je taj model ponio oznaku hajdra glajd (Hydra-Glide), a kada je ram dobio i zadnje vješanje 1958 godine zvali su ga duo glajd (Duo-Glide), a kada je 1965 godine dodat elektro-starter došlo je i ime elektra glajd (Electra Glide). Kako je Elektra Glajd već postao veliki motocikl tako se počeo praviti manji koji se u početku zvao Super Glajd (Super Glide), da bi se danas ti ramovi prepoznavali po nazivu Dajna (Dyna). Na taj način se danas prepoznaju razni ramovi te je ulazni model Sportster, nešto veći je Dajna, potom idu razni Softajil modeli, da bi na vrhu lestvice bili Glajd modeli. Tokom osamdeseteh godina model Elektra Glajd bez oplata se prodavao pod imenom Elektra Glajd Sport. Kao nasljednik tog modela sa oznakom Sport 1994 godine prestavljen je model o kome je ovdje riječ.
Te 1994 godine prestavljen je kralj druma koji je imao ram baziran na glajd modelima i evolušn agregat radne zapremine 1.340 kubika đe se za napajanje brinuo karburator. Oznaka tog modela je glasila FLHR Road King. Iako puno modela kojih ima Harlej Dejvidson možda djeluje zbunjujuće, zapravo, svaki je dobro promišljen i Roud King se našao na poziciji putnog motocikla koji nije toliko bezobrazno velik kao Elektra Glajd modeli, a opet je veći od Super Glajd modela. Pripadnost putnoj klasi je označavalo i to što su bočni koferi dolazili serijski. Naravno, podrazumjevalo se i udobno sjedište smješteno na niskih 69 cm od poda kao i vizir te tzv. kraš barovi. Preko petopbrzinske mjenjačke kutije i kaiša snaga se isporučivala na zadnji točak. Sama snaga nije bila impresivna, no važniji je obrtni moment koji je imao vrijednost od 110 Nm pri svega 3.100 o/min. Po stilu to je nepogrešivo bio Harlej Dejvidson, a kako i priliči toj marki sve je izrađeno od čelika pa je ,,kralj druma'' bez tečnosti težak 345 kg. Rezervoar za gorivo ima zapreminu od 19 litara i na njemu su se našli kontrolni instrumenti.
Već kroz dvije godine, tačnije 1996 godine, prestavljen je FLHRI Road King a tumaćeći oznake iz ove tabele http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=3005" onclick="window.open(this.href);return false; vidimo da je novina u napajanju koje je umjesto karburatora povjereno ubrizgavanju. Ovoga puta je deklarisano 67 KS pri 5.200 o/min. i 107 Nm pri 3.300 o/min. Tvrdi boćni koferi koji imitiraju kožne bisage, kao i vjetrobran i sva ostala oprema ostaju kao i na modelu iz 1994 godine.

Unapređenje kod fabrike Harlej Dejvidson se odnose na detalje, tako su kupci i navikli i to se ne mjenja. Recimo, za 1999 godinu osim bočnih kofera koji su obleženi kožom mogao se naručiti i Roud King sa metalnim bočnim koferima.
















