SUZUKI GSR 600
Posted: 11 Apr 2009 19:52
Evo jedan clanak o testu GSR-a,preuzet sa motori.hr
Mali motor,sa puno konja
Moram priznati da sam sa puno zebnje iščekivao trenutak kada ću sjesti na Suzuki GSR 600. Ovakav neiskusan u vožnji velikih motora upravljati ću motorom od gotovo 100 konjskih snaga, dakle duplo jačem od mojeg Kawasakija ER-5. Još kad mi je Bandit rekao: - Budeš vidio, kad ga navineš preko 8.000, ide na zadnji samo na gas!- prosto me uhvatio strah kako ću ja uopće voziti takav motor.
Suzuki GSR 600 je krasan motor. Iako ga zovu malim B-Kingom zbog nekoliko dizajnerskih elemenata koji su preuzeti sa studije koja je prikazana prije pet godina, ipak je malo toga ostalo od izrazito futurističko dizajniranog muscle bikea kojeg je trebao pogoniti Hayabusin agregat. No, ako nije kralj, GSR 600 zasigurno zavređuje barem titulu princa jer atraktivnost mu nitko ne može poreći! Mali princ je ipak prethodnik dugo očekivanog kralja koji je prikazan na moto sajmovima ove jeseni, ipak je Suzukijev Sokol dobio golog brata po srcu!
Obilazim oko motora na kojem sam već sjedio kad je bio izložen na štandu jednih naših moto novina na Auto moto Showu. Prvo što upada u oči su prednji žmigavci ugrađeni u plastiku koja prekriva prednji dio rezervoara, i to je element u potpunosti kopiran s B-Kinga. Meni najatraktivniji dizajnerski detalj su ispušne cijevi smještene ispod sjedala, a sa okruglim stop svijetlima čine bateriju četiri okrugla otvora koja podsjeća na ispuh MV Aguste F4. Atraktivni su i stražnji žmigavci neobičnog oblika a monotoniju razbija i dvobojno sjedalo kojega se prednji srebrni dio slaže s bojom aluminijskog okvira i bočnih plastika a stražnji s bojom rezervoara. Sve u svemu, GSR 600 je motor koji plijeni pažnju ne samo nas motociklista već i svih ostalih koji će ga sresti na cesti.
Agregat GSR-a preuzet je sa sportskog modela GSX-R 600, i to ne od neke starije generacije već od modela aktuelnog u momentu nastanka novog nakeda. To je omogučilo da i u GSR-ovoj mašini imate ugrađena sva ona tehnička dostignuća kojima se diči sportska replika, jedino je snaga nakeda sa 120 smanjena na 98 KS. Dobitak je razvijanje snage koje je tečnije iz nižih okretaja, prilagođeno motociklu koji je više namjenjen ulici i zavojitoj cesti nego pisti. Mjenjač i kočnice su također preuzeti od GSX-R.
Parkiram Twistera na prilazu Igorove garaže i sjedam na GSR-a. Motor nije velik i noge mi dosežu do ceste no rezervoar je dobrano širi od onog na mom dvocilindričnom motoru. Nesigurno krećem očekujući provalu snage sa zebnjom da će mi stražnji kotač proklizati na neasfaltiranoj cesti. No, kuplung je vrlo mekan i sa sasvim malo gasa lijepo i mirno krećem. Mašina je dosta tiha, nema onog brundanja na koje sam naučen. Dolazim na asfalt i polako ubrzavam. Motocikl glatko prihvaća sve pa i minimalne pomake ručice gasa već od niskih obrtaja, i na svoju radost shvaćam da se ovaj motor da voziti i lijepo polagano i tečno te da u niskim obrtajima nema nikakvih naglih i nekontroliranih provala snage. Polagano vijugam pored kolone automobila i zauzimam prvo mjesto na semaforu. Šaltam prema dolje a na malom displeju komandne table mjenjaju se brojke koje označuju stupanj prenosa. Jako koristan dodatak za nas koji nikad nismo sigurni u kojoj se brzini vozimo, na ovom motoru ne bih pokušavao prebaciti u nepostojeću sedmu brzinu kao što to često radim na ER-5 ...
Probam se malo žešće ispucati sa semafora. Obrtaji rastu i odjednom osjećam kako je prednji kraj motora postao jako lagan- očito je da kotač gubi dodir s podlogom. Sad bih ga valjda mogao dići na zadnji, samo kad bih znao kako ga sigurno spustiti! Bolje je da ne izazivam vraga na prometnoj cesti. Lagano popuštam gas i prednji kraj je opet tu, prebacujem u višu i mirno nastavljam.
Upravljač je malo niži i otvoreniji pa sjedim više pognut prema napred, više sam na rukama, bedra su mi raširenija zbog šireg rezervoara i mašine ispod njega, a noge su dobrano više savijene i povučene unazad nego što sam navikao. Položaj je više sportski nego turerski ali to mi daje puno bolji osjećaj kontrole prednjeg kotača. Sam položaj nije pretjerano zamoran a sjedalo je dovoljno podstavljeno no zanima me kako bih na ovom motoru odradio jednu svoju standardnu dnevnu vožnju od par stotina kilometara! Naravno da su moje godine, kilaža i povijest bolesti otežavajući faktor i da bi netko mlađi, lakši i zdraviji lakše podnio ovakav položaj tijela, pa čak i pritisak jedne lijepe suputnice na leđima.
Kočnice na ovom motociklu su bajka! Zaustavljajući GSR-a saznao sam po prvi put što znači doziranje kočnica, što znači kočiti s jednim ili dva prsta a sigurno i brzo se zaustavljati. Vozim krivudavom cesticom uz riječicu Breganu, ispucavam se na izlazu iz zavoja, ubrzavam do pred slijedeći a onda kočim ako je nepregledan ili zasut šljunkom i sipinom. I tako iz zavoja u zavoj, ovaj je motor stvoren za brzu a ipak sigurnu vožnju našim zavojitim regionalnim prometnicama.
Vraćam se prema Samoboru i izlazim na auto cestu. Tu isprobavam maksimalno ubrzanje i brzinu. Motor želi i može puno više, ali ja odustajem na 180 km/h jer moja turerska oprema nije stvorena za velike brzine na nakedu. Jakna se napuhnula a moja stara kaciga klatari s lijeve na desnu stranu. Ni polegnut na rezervoar ne izdržavam dugo i usporavam na dozvoljenu brzinu plus malo nedozvoljene tolerancije, sad je vožnja podnošljiva ali na dužu turu bila bi neudobna; auto cesta nije prirodno okruženje nijednog nakeda pa ni ovog.
Vraćam se pred Igorovu garažu i silazim s GSR-a. Igor sjeda na njega, a ja na svog Twistera i odlazimo na piće u Pit Stop. Naravno, motor izgleda mali kad na njemu sjedi Bandit ali to ne narušava njegovu atraktivnost. Sad gledam GSR iz one pozicije kako će ga mnogi gledati na cesti – u lijepi stražnji kraj sa četiri okrugla otvora.
Putem sređujem dojmove i uspoređujem GSR-a i svoj motor. Prvo je i osnovno pitanje: da li je GSR motor za mene? Da li ga se može preporučiti početniku? Odgovor je: GSR je prelijep motor, tehnološki dragulj, motor na kojem će svatko biti zapažen i rijetki su oni koji ga ne bi poželjeli imati. Da li ga može voziti početnik? Može, svatko s dovoljno razuma i samokontrole može voziti bilo koji motor! Naravno treba znati i moći kontrolirati ovoliku snagu a naročito ne dozvoliti da nas ponese adrenalin- tada će se ubrzo desiti da motor vozi nas a ne mi njega! Dakle, početnik će ispočetka iskoristiti samo dijelić mogućnosti ovog motora, no siguran sam da Suzuki GSR 600 u razdoblju učenja dopušta i poneku pogrešku ali samo ako se ne radi o onoj najtežoj koja je često i kobna: nerazumnoj vožnji. One ostale, uobičajene vozačke greške ublažiti će i ispraviti odlične kočnice, kvalitetan ovjes i široke gume.
Mali motor,sa puno konja
Moram priznati da sam sa puno zebnje iščekivao trenutak kada ću sjesti na Suzuki GSR 600. Ovakav neiskusan u vožnji velikih motora upravljati ću motorom od gotovo 100 konjskih snaga, dakle duplo jačem od mojeg Kawasakija ER-5. Još kad mi je Bandit rekao: - Budeš vidio, kad ga navineš preko 8.000, ide na zadnji samo na gas!- prosto me uhvatio strah kako ću ja uopće voziti takav motor.
Suzuki GSR 600 je krasan motor. Iako ga zovu malim B-Kingom zbog nekoliko dizajnerskih elemenata koji su preuzeti sa studije koja je prikazana prije pet godina, ipak je malo toga ostalo od izrazito futurističko dizajniranog muscle bikea kojeg je trebao pogoniti Hayabusin agregat. No, ako nije kralj, GSR 600 zasigurno zavređuje barem titulu princa jer atraktivnost mu nitko ne može poreći! Mali princ je ipak prethodnik dugo očekivanog kralja koji je prikazan na moto sajmovima ove jeseni, ipak je Suzukijev Sokol dobio golog brata po srcu!
Obilazim oko motora na kojem sam već sjedio kad je bio izložen na štandu jednih naših moto novina na Auto moto Showu. Prvo što upada u oči su prednji žmigavci ugrađeni u plastiku koja prekriva prednji dio rezervoara, i to je element u potpunosti kopiran s B-Kinga. Meni najatraktivniji dizajnerski detalj su ispušne cijevi smještene ispod sjedala, a sa okruglim stop svijetlima čine bateriju četiri okrugla otvora koja podsjeća na ispuh MV Aguste F4. Atraktivni su i stražnji žmigavci neobičnog oblika a monotoniju razbija i dvobojno sjedalo kojega se prednji srebrni dio slaže s bojom aluminijskog okvira i bočnih plastika a stražnji s bojom rezervoara. Sve u svemu, GSR 600 je motor koji plijeni pažnju ne samo nas motociklista već i svih ostalih koji će ga sresti na cesti.
Agregat GSR-a preuzet je sa sportskog modela GSX-R 600, i to ne od neke starije generacije već od modela aktuelnog u momentu nastanka novog nakeda. To je omogučilo da i u GSR-ovoj mašini imate ugrađena sva ona tehnička dostignuća kojima se diči sportska replika, jedino je snaga nakeda sa 120 smanjena na 98 KS. Dobitak je razvijanje snage koje je tečnije iz nižih okretaja, prilagođeno motociklu koji je više namjenjen ulici i zavojitoj cesti nego pisti. Mjenjač i kočnice su također preuzeti od GSX-R.
Parkiram Twistera na prilazu Igorove garaže i sjedam na GSR-a. Motor nije velik i noge mi dosežu do ceste no rezervoar je dobrano širi od onog na mom dvocilindričnom motoru. Nesigurno krećem očekujući provalu snage sa zebnjom da će mi stražnji kotač proklizati na neasfaltiranoj cesti. No, kuplung je vrlo mekan i sa sasvim malo gasa lijepo i mirno krećem. Mašina je dosta tiha, nema onog brundanja na koje sam naučen. Dolazim na asfalt i polako ubrzavam. Motocikl glatko prihvaća sve pa i minimalne pomake ručice gasa već od niskih obrtaja, i na svoju radost shvaćam da se ovaj motor da voziti i lijepo polagano i tečno te da u niskim obrtajima nema nikakvih naglih i nekontroliranih provala snage. Polagano vijugam pored kolone automobila i zauzimam prvo mjesto na semaforu. Šaltam prema dolje a na malom displeju komandne table mjenjaju se brojke koje označuju stupanj prenosa. Jako koristan dodatak za nas koji nikad nismo sigurni u kojoj se brzini vozimo, na ovom motoru ne bih pokušavao prebaciti u nepostojeću sedmu brzinu kao što to često radim na ER-5 ...
Probam se malo žešće ispucati sa semafora. Obrtaji rastu i odjednom osjećam kako je prednji kraj motora postao jako lagan- očito je da kotač gubi dodir s podlogom. Sad bih ga valjda mogao dići na zadnji, samo kad bih znao kako ga sigurno spustiti! Bolje je da ne izazivam vraga na prometnoj cesti. Lagano popuštam gas i prednji kraj je opet tu, prebacujem u višu i mirno nastavljam.
Upravljač je malo niži i otvoreniji pa sjedim više pognut prema napred, više sam na rukama, bedra su mi raširenija zbog šireg rezervoara i mašine ispod njega, a noge su dobrano više savijene i povučene unazad nego što sam navikao. Položaj je više sportski nego turerski ali to mi daje puno bolji osjećaj kontrole prednjeg kotača. Sam položaj nije pretjerano zamoran a sjedalo je dovoljno podstavljeno no zanima me kako bih na ovom motoru odradio jednu svoju standardnu dnevnu vožnju od par stotina kilometara! Naravno da su moje godine, kilaža i povijest bolesti otežavajući faktor i da bi netko mlađi, lakši i zdraviji lakše podnio ovakav položaj tijela, pa čak i pritisak jedne lijepe suputnice na leđima.
Kočnice na ovom motociklu su bajka! Zaustavljajući GSR-a saznao sam po prvi put što znači doziranje kočnica, što znači kočiti s jednim ili dva prsta a sigurno i brzo se zaustavljati. Vozim krivudavom cesticom uz riječicu Breganu, ispucavam se na izlazu iz zavoja, ubrzavam do pred slijedeći a onda kočim ako je nepregledan ili zasut šljunkom i sipinom. I tako iz zavoja u zavoj, ovaj je motor stvoren za brzu a ipak sigurnu vožnju našim zavojitim regionalnim prometnicama.
Vraćam se prema Samoboru i izlazim na auto cestu. Tu isprobavam maksimalno ubrzanje i brzinu. Motor želi i može puno više, ali ja odustajem na 180 km/h jer moja turerska oprema nije stvorena za velike brzine na nakedu. Jakna se napuhnula a moja stara kaciga klatari s lijeve na desnu stranu. Ni polegnut na rezervoar ne izdržavam dugo i usporavam na dozvoljenu brzinu plus malo nedozvoljene tolerancije, sad je vožnja podnošljiva ali na dužu turu bila bi neudobna; auto cesta nije prirodno okruženje nijednog nakeda pa ni ovog.
Vraćam se pred Igorovu garažu i silazim s GSR-a. Igor sjeda na njega, a ja na svog Twistera i odlazimo na piće u Pit Stop. Naravno, motor izgleda mali kad na njemu sjedi Bandit ali to ne narušava njegovu atraktivnost. Sad gledam GSR iz one pozicije kako će ga mnogi gledati na cesti – u lijepi stražnji kraj sa četiri okrugla otvora.
Putem sređujem dojmove i uspoređujem GSR-a i svoj motor. Prvo je i osnovno pitanje: da li je GSR motor za mene? Da li ga se može preporučiti početniku? Odgovor je: GSR je prelijep motor, tehnološki dragulj, motor na kojem će svatko biti zapažen i rijetki su oni koji ga ne bi poželjeli imati. Da li ga može voziti početnik? Može, svatko s dovoljno razuma i samokontrole može voziti bilo koji motor! Naravno treba znati i moći kontrolirati ovoliku snagu a naročito ne dozvoliti da nas ponese adrenalin- tada će se ubrzo desiti da motor vozi nas a ne mi njega! Dakle, početnik će ispočetka iskoristiti samo dijelić mogućnosti ovog motora, no siguran sam da Suzuki GSR 600 u razdoblju učenja dopušta i poneku pogrešku ali samo ako se ne radi o onoj najtežoj koja je često i kobna: nerazumnoj vožnji. One ostale, uobičajene vozačke greške ublažiti će i ispraviti odlične kočnice, kvalitetan ovjes i široke gume.
Ipak mu nije proporcionalna velicina sa jacinom 
