Po neka kap kise doceka nas pred granicu te obukosmo kisna odijele. Fluorescentne prsluke pod obavezno i mogu vam reci da ce mi oni biti obavezni dio opreme bez obzira na vremenske uslove. Granicu predjosmo lagano, prakticno nas pogledali nijesu. Oko Skadra, kao i uvijek Ljesnjanima, pocinje nevrijeme. Problem sa kapljicama na viziru resavamo tako sto glave okrenemo malo ulijevo i odvrnemo gas. Ubrzo je stala kisa pa vise nijesmo okretali glave vec samo dodavali gas. Albaniju smo rijesili da predjemo sto prije i osim zbog goriva, nijesmo se zaustavljali do Ohridskog jezera i restorana Sveti Naum, neposredno prije Pogradeca cije su reg.oznake PG. Ovdje pocinusmo i razradismo dalju strategiju dnevne ture kojoj smo, otprilike, na polovinu. Cilj dana je grad Kalampaka u podnozju meteora. E sad, vise policijskih patrola smo vidjeli kroz Albaniju nego na ostatku puta. Je li zbog prsluka ili zbog cega drugo uglavnom nas niko ustavljao nije. I to na citavom putu. Ogranicenja brzine nijesmo postovali vec smo vozili shodno vjestini, obicno duplo vise od ogranicenja. Granicni prelaz izmedju Albanije i Grcke prodjosmo bez problema: pasos, saobracajna i zeleni karton. Kad je Grk shvatio znacenje moje registarske oznake, Pg AG OR, ustao je pruzio mi ruku i sa neskrivenim odusevljenjem pozelio srecan put.
Ah kakvi su grcki drumovi... nema guzve a ima preglednih krivina. Davor koristi svaku priliku da ocese kofere o asfalt. Ja sam umjereniji. Uzgred, posto je navigacija kod njega podesio je na trazenje puteva za bajkere. Mislim da ni jednu krivinu nijesmo razminuli do Kalampake. A ni stajali. Brzo smo nasli smjestaj koji smo ranije rezervisali, parkirali motore i krenuli u obilazak grada. Nada gradom dominiraju Sveti Meteori koji su i bez vjerskog znacaja cudo prirode. Vidjeti ih stvar je opsteg obrazovanja.
Grad je prepun motora i uglavnom ih svi voze bez kaciga. Prvo sto primjecujemo je da svi zvuce mnogo dobro, cak i neki ruzni skuteri skrecu paznju zvukom. Moja pretpostavka je bila da imaju lokalnog majstora sto ih za male pare prepravlja. Medjutim, zakonetka je rijesena kad smo sledeceg dana sipali grcko gorivo po cijeni od 1,9 evra. Skupo? Vrijedi svaku paru. Motori nam se preporodise, posebno Davorov jednocilindras. Prvog dana smo presli 588 km i poslije vecere od koje je nama dvojici ostalo podjosmo na pocinak. Ujutru je trebalo popeti se na Meteore pa nakon toga nastaviti za Uranopolis. Nesto oko 500km. Podranili smo oko 10, podmazali lance, a Davor prezentovao brzo uklapanje u novu sredinu
.
Pozdravismo se sa ljubaznim domacinima i krenusmo ka manastirima. Put do gore fenomenalan, sirok i ravan sa dosta krivina. Evo par fotografija
.
Nakon obilaska manastira krenusmo ka Larisi i Solunu. Veci dio auto put koji zbog sirokih krivina i slabog sobracaja uopste nije bio dosadan. Iskoristili smo priliku da testiramo motore i njihove krajnje domete.
Jeste bilo nezgodno oko Soluna. Sa svake strane upadaju, sijeku i preticu motorima, kolima, skuterima... ali i to prodje. Iskljucili smo se na put za Nea Roda i Ouranapolis. I meni je to najljepsi dio puta bio. Pred jednom kafanom ugledasmo dva motora sa lokalnim reg.oznakama i svratismo. Ambijent odlican, usluga odlicna, hrana vrhunska i free wi fi. Pri tom cijene smijesne.
e kako se ovdje odmorismo i okrijepismo Bog im pomogao. Nakon sto smo platili i krenuli da se pakujemo do nas dotrca jedna gospodja i dade nam po sladoled. Vjerovatno je pomislila i ovo su necija djeca. Mi prihvatismo, da je ne uvrijedimo, inace sladolede i slatkise i rakiju ocima vidjet ne mozemo. Nastavismo nas put i sipajuci gorivo prodje pored nas grupa od 7-8 motora. Mi druzeljubivi kako nas je Bog dao, krenusmo da ih sustignemo sto i ucinjesmo poslije par kilometara. Njima nesto ne bjesmo simpaticni pa nas propustise. Odatle pravac Uranopolis. Smjestaj u samom centru, rezervisan mjesec dana prije, savrsen. Dvije spavace sobe, velika dnevna, kupatilo i dva balkona za susenje opreme. Prizemlje pa motori gotovo na balkon. No sve to gubi se u vaznosti sjutrasnjeg dana: odlasku na Hilandar. Ustajemo rano i u svetogorskoj kancelariji uzimamo dozvolu za ulazak na Svetu Goru. Ona se placa 25 evra. Kupujemo karte za brod do hilandarske luke Jovanice. O dozivljaju Svete Gore i manastira Hilandara necu pisati. Ja sam vjernik. Pravoslavni hriscasnin. Prisustvo Bozje blagodeti osjecam u svakoj stopi te zemlje i svakom kamenu i drvetu sto je nadkriva. I onaj ko sumnja u postojanje Boga na ovome mjestu izgubice sumnju. Sjetite se, prijatelji, da je covjek ono u sto vjeruje. Evo malo hilandarskog ambijenta
Onaj momak koji je kupio motor od Ivana, bio je na da posjeti Meteore početkom maja i pitao me je ko su momci koji su bili tamo na motorima s podgoričkim tablicama i crnogorskom zastavom, ja mu rekoh da ste vjerovatno vi, ali sad skontah da ipak nijeste. Ko zna ko je to bio. 
