Jutro za majicu bez rukava,a u glavi euforija.....Jedva smo cekali da stignemo do Bobana koji nas je cekao u Kolasin sa svojim cetvorotockasem
Mali predah i blejanje u daljinu koja taaako prija u jutarnjim satima,pa put pod noge!!!!
Uz put sam pokusao da se oslobodim tereta sa motora jer sam bio raspolozen za divljanje po planini,
Neuspjeli plan..... Ustala je malo prije nego je prosao voz...
Da bih dokazao da nisam imao namjeru da je ubijem i sam sam morao leci na sine i cekati strasni voz! Toliko strasni voz da takav jos niste vidjeli.....MUNJOVOZ
ETO I MUNJOVOZA....CUVAJ TeE SE !!!!!
U kanjonu smo se sreli sa SLOW DRIVEROM i njegovom ljepsom polovinom.Otisli do Kolasina na pice odakle su on i zapalili na Biogratsko jezero a mi pravac do sky centra pa navise!


prva krivina odakle se dogovaramo koliko ima da se vozi i sto nas ocekuje...neznajuci sto nas ceka....
malo romantike pa na divljanje.....
Ispeli smo se po ne bas ravnom putu..i stigli do predivnog planinarskog doma gdje smo proveli najljepsi dio izleta gdje smo se igrali sa domacim zivotinjicama

Top su slike, i vidim da je bilo extra Morao sam da primijetim munjovoz Mada imam jedno pitanje, most sa prvih par slika, dje je to jer nikako ne mogu da provalim. Gledamo li se u UL

Probudio se i onaj djetinjasti duh u nama pa smo se igrali i na snijegu...do duse bez sneska belica

poslije grudvanja smo se zaputili dalje u namijeri da dodjemo ovim divljim putem do Biogratskog jezera.....

Ni primijetili nismo da nebo nije vise one lijepe plave boje...Takvo crnilo smo primijetili tek kada je poceo pravi potop i kada je u trenutku pocela rijeka blata da se sliva niz uzasan put kojim smo pokusavali i Boban i Ja da sletimo i izgubimo se sa potpuno golog vrha planine gdje je poceo uz kisu i grad da nam lupa po kacigama i nama a gromovi bukvalno svakih 3 minuta da udaraju sasvim blizu nas.Zanr ljubavnog izleta se u pola minuta mijenja u horor i paniku...Nisam siguran kojom brzinom smo se spustali ali meni je sve to bilo jako sporo....Rijeke blata,kamenja i nekih novonastalih potoka koji su nam presijecali put mi nisu dali da ni pomislim da snimim kroz sto smo vozili/Tek u zadnjih 100 metara makadama sam slikao doduse onaj najblazi i najudobni dio pota te tad crne planine...


Tako mokar nisam bio nikada u zivotu.Adrenalin drzi temperaturu,mada sam jedva cekao da dodjemo kod Bobana kuci gdje nam je dao suvu garderobu i odakle smo otisli na rucak u jednoj rusticnoj drvenoj konobi u tada suncanom Kolasinu.Tek sto smo zalozili onaj zadnji zalogaj shvatili smo da se sprema kisa i odma sa sve onim zalogajem sjeli smo na Africu i puni gas niz kanjon.Neznam da li je Africa spora ili ja los vozac ali me kisa jako brzo stigla i naravno opet mokar i Ja i moja ljepsa polovina koja mi je duz cijelog puta sramotila majku,tatu pa cak i neku rodbinu za koju nisam znao ni da je imam
Najzad kada smo stigli u Budvu,pravac pod tus,po saku nekih sarenih tableta i krevet... Danas smijeh,prepricavanje raznih situacija i zadovoljstvo do onog plavog neba kakvo je bilo juce kada smo krenuli na Bjelasicu.....Volim vas bickeri! pozdrav!!!!

djodja29 wrote:Top su slike, i vidim da je bilo extra Morao sam da primijetim munjovoz Mada imam jedno pitanje, most sa prvih par slika, dje je to jer nikako ne mogu da provalim. Gledamo li se u UL

Taj stravicni most je na starom putu izvise Petrovca....Nego od kada su probili Sozine malo je saobracaja tuda,a asvalt i krivine su pravljene za dvotockase...

lijepa avanturica, ali drugi put, kad je loše vrijeme, zamoli nekog od komšija da ti obiđe ovce, a ne da se ovako patiš...
p.s. ovo pišem iz čiste ljubomore

svaka cast,a sto se tice tereta ne igraj se znas li okle je mala

E ako si htio na sledece divljanje sam da ides onda nijesi nikako smio zurit sa te planine
Od voza utece sama a od kijameta je ti spasi normalno da ce opet s tobom ici.
Sala - mala, prelijepo nema sto

uh, blato, sjajno
stvarno lijepo... nista ljepse nego kad ima i iznenadjenje!

hahaha ljudi bilo nam je extra, ja bih opet. Adrenalin pici 100 na sat, pratio sam Jockov motor i zurio u njegovu gumu i divio se kako drzi onoliko magare jer mu zadnji tocak u svaki metar proklizava, svaka cast na drzanju. Drugi put da se okupimo za jedno 20-ak dana jer jos uvijek su neki djelovi puta zatrpani snijegom i jako tesko bi se sada probili kroz njih. Svoje ljepse polovine ostavite za nesto drugo da se ne stravljuju od munja i grmljavine, a mi pun gas pa menju njima. Super je bilo, morate da probate nesto tako jer ne znate sta ste propustili juce sto niste dosli sa Joskom i njegovom ljepsom polovinom. Organizovat cemo se uskoro opet jer ima toliko toga da se obidje...Jocko kad cemo jooopet?