Dok je dio ekipe pošao da (pre)skupo plati ručak na Žabljak ( http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... f=16&t=783" onclick="window.open(this.href);return false; ) ja sam imao kuću punu gostiju (moja slava, ljetnji Nikoljdan). Tu jedan drug reče da bi morao do Travnika da sredi neke papire jer se ženi. Pada dogovor idemo u ponedeljak. Polazak u 4:00 da bi iskoristili dan i obišli neke interesatne lokacije po BiH. Dogovor je da se u to vrijeme nadjemo na bezinskoj pupmpi na Jazu ne bi li stigli trajekt u 4:30. Na ulazu u trajekt pravimo i prvu fotografiju.



Na granici nas niko ništa ne pita i nije nam tražen niti jedan dokument. Ta praksa će se nastaviti sve do momenta kada smo opet ušli u Crnu Goru. Vozimo, Trebinje, Mrkonjići i prva pauza u Ljubinju kada sunce počinje da se pojavljuje



Nastavljamo dalje, Stolac, Buna, u okolini Mostara dolivamo goriva i stajemo u okolini Jablanice da doručkujemo, jagnjetinu naravno.

Punih stomaka odlučujemo se za alternativnu rutu, Rama, Uskopolje, Reput i Travnik. Naime, imamo informaciju da je put preko Reputa asvaltiran, no to se pokazalo netačnim. I u toj nedodjiji gdje jedino društvo mogu da vam prave medvjedi moja Aprilija ostaje bez struje. Motorin je mrtav. Još uvjek mislimo da možemo brzo da otklonimo kvar



Ipak, skidamo opremu i krećemo u saniranje problema.





U kontakt bravi se odlemio jedan kontakt, a alata nemamo (osim oskudnog fabričkog), djelova još manje, a vozila prolaze u frekfenciji jedno svakih deset godina. Na pomoć ne možemo da računamo, pa nam ostaje da u pomoć pozovemo Grunfov duh





Pokazalo se da prvu pomoć ne nosim bezveze. Problem je privremeno riješen uz pomoć hanzaplasta i krivih igala.





Grunfov duh je pomogao i makadamom možemo dalje do Travnika

Stigosmo u Travnik. Krenulo se u potragu za alatom i djelovima da mogu dovesti motocikl u koliko toliko sigurno vozno stanje. Neki su to vrijeme iskoristili da spavaju



U potrazi za radnjom sretnem i oltimere (sve neki sa propelerom na rezervoaru).



Uz kupljeni alat i djelove krenulo se u popravku, poslije grunfovanja evo kako izgleda nova kontak brava



no, treba otklonit još jedan problem



U pricipu, riješenje je jednostavno, samo treba naći dio koji sadrži kod (jer do koda nisam mogao doći ni zvanjem servisera u Kotoru i Dubrovniku jer osoba koja može doći do tog podatka je nedostupna do sjutra). To je ključ i jedan dio kontakt brave tako da i dalje moram da ubacujem ključ u bravu i zakrenem ključ, potom aktiviram novougrađeni prekidač, pa onda ide paljenje mašine. Dok sam radio imao sam asistenciju od lokalaca. Jednog starijeg čovjeka i jednog mladog bikera (vozi Yamahu Aerox)



Oko ovog kvara (računajući i dio u onoj nedođiji) izgubili smo puna 3 (tri) sata. Elem, od Travnika ništa nisam vidio, a put nas vodi dalje ...

Vraćamo se drugim putem, idemo ka Busovači i pauzu pravimo u Kiseljak da dolijemo goriva, unesemo nešto tečnosti i u naše organizme.



Izlazimo na put Sarajevo – Konjic i dajemo sebi oduška. Tri radarske patrole usput nas nisu zaustavile, a imale su debelog razloga. Usput se i odmaramo



Razlog su radovi na putu





U Konjicu pravimo kratku pauzu






Duda se izlomila na sjedištu Kawasakija



i odlučuje da se u nastavku puta vozi sa mnom, a ne sa budućim mužem. Krenuli smo, i Duda je put do Mostara prespavala, probudila se par puta na kratko što sam osjetio trzajem na zadnjem djelu motocikila. Putovanje prvom klasom poslije Kawasakija. U Mostaru pravimo najveću pauzu (ono u Travnik ne računam) ...

Mostar, naravno stari Mostar i most



evo fotografija gdje mene nema, možda je ljepše



Sparina, tjela nam se tope, no, izigravamo prave turiste, šetamo lagano, fotografišemo, čak sam kupio i suvenir za moju gospoju.













Naravno, jesti treba u starom djelu, a gdje drugo nego u ,,Vrata Orjenta''...

Za potpunu atmosveru orjenta pobrinuli su se ćevapi u somunu, sparina i razgovor sa domaćim življem.



Mada je gazda kafane porijeklom iz Pljevalja. Zanimljiv je sagovornik bio i Feho koji kaže da je njegova adresa, stari Mostar - Evropa jer ništa manje ne priznaje (BiH, Balkan i ostale trice i kučine). Zapravo, razgovor sa lokalcima čini to da bolje upoznaš neko mjesto. Treba li reći da je bilo ukusno





Vrijeme je da se nastavi dalje. Do Metkovića se nismo zaustavljali, čak i na granici (i BiH i Cro) Samo su nam pokazali da prođemo. Mrak je već uveliko pao i odlučujemo da nema stajanja do Dubrovnika. Vozimo dionicu do Opuzena i po kacigi čujem tup tup tup tup tup ... Kiša? Ne, ogromna količina buba u dolini Neretve. Ipak stajemo prije Dubrovnika da očistimo vizire. Od Opuzena do Dubrovnika stižemo odličnim putem uz manji sabraćaj nego što sam mislio. Na Debelom Brijegu prvo veće zadržavanje na granici. Uđosmo U Crnu Goru.



Mjenjamo motore da ipak Bojan do Budve vozi svoji buduću gospoju. (Duda je od Konjica sjedala samo na zadnje sjedište Aprilije). U okolini Bijele prvo zaustavljanje od strane policije. Opet nas zaustaviše u Kotoru (išli smo oko zaliva). Traže mi dokumenta, ja kažem eno ih na mom motoru. Pita me policajac, a čiji je to motor, odgovaram, ovoga što vozi moj. Aha, mjenjali ste se, a kako to Eto...

Stigosmo kući poslije odveženih 800 km (otprilike) jer podatke sa bord kompjutera nemam zbog gore pomenutog kvara, a Bojan nije stavio na nulu kilometražu kad smo krenuli. Mislim da je ovo fin djir za jedan dan

Djir je odlican-svaka cast! Zao mi je zbog kvara...Ali mi je isto zao sto ste zbunili tog policiota...kako to da ste zamijenili motorine..pffff

Nemoj ga u bolnu tachku
Shala mala, odlichan djir, prava uzivancija, nego rijeshi li to oko brave?

kao sto smo i navikli od tebe!

Stavio sam kilometrazu na 0 ali tek od Meljina sto znaci 770 km, + 40 km koliko ima Meljine Budva, 810km sve ukupno, od cega 3h popravljanja motora 1:30h pauza u Mostaru 45 min pauza u Jablanici a ostalo voznja uz krace pauze 15-20min. Racunam da smo krenuli u 4:00 a vratili se u 1:00.
- Voznja je bila super, za mene je bila dobra ona dionica Jablanica - Gornji Vakuf a najboja ona Metkovici - Dubrovnik - Cilipi i naravno kanjon neretve Mostar - Konjic, jedino me smorila ona ravnica kroz Mostar.

- Poslije 21h provedenog u putu kad smo usli u Budvu, imao sam osjecaj da tek treba da krenemo na put uopste nisam osjecao nikakav umor a razocarenje zbog propusteneog trajekta u povratku je preraslo u uzitak. Ja sam bio bas odmoran i nisam morao dugo da spavam.

-poslije onolikih patrola po Bosni i Hrvatskoj i Carinika i granica ovi nasi su u svega 50 km uspjeli da nadoknade sve sto smo propustili u ostalih 750 km, platio sam kaznu, dva zaustavljanja i provjera dokumenata i cekanje na ulazak u Crnu Goru od prilike 20 min.

PS. jedino mi je zao sto se nismo usudili da slikamo ona dva medjeda koja su se motala oko ribnjaka, kad sam ih vidio htjeo sam da stanemo ali sam odmah pomislio sta ako se aprilia opet ugasi...

ljudi,svaka cas.vrlo interesantna i lijepa tura.pozdrav za sve vas.bogu hvala,kvar kao da nisi ni imao.samo da ide....