Sve neke obaveze...
Ima slika, onako, nismo baš puno stajali da slikamo, vozilo se baš i dosta jelo i pilo (pojedini)...
Kuda smo ono išli drugi dan?
A-ha: Granični prelaz Izačić, blizu Bihaća, đe već počinju brda - prirodna granica. I eto nas u EU. Onda kroz blago brdoviti predio, krivudavim putem uz brda u početku malo (bješe neki žuti šleper sletio niza stranu), a poslije sve više saobraćaja prema Slunju. Kroz Slunj koji je nekako uzdignut na prirodnoj terasi, i preko 50 metara izdubljeno korito, protiče lijepa Korana, praveći dva-tri meandra i jezero. Ne stadosmo, a trebalo je, nego da se vozi malo. Kroz Karlovac, izbjegavši autoput, nabodosmo put za Sloveniju, i onda smo nekih 30km sve krivudali po brda uz i ispod autoputa, pitajući se "jesmo li trebali...?".
Dugačka kolona povratnika sa ljetovanja na ulasku u Sloveniju, obiđosmo i ulaz u Metliku - sve lijepo, doćerano, slatko, šareno - kao da su htjeli baš da ostave utisak da je tu divno, a onamo odakle smo došli - bezveze. U neka doba autoput - veli Mirko "idemo"! "Ku' ćeš bez vinjete?! Slovenačka policija dere i kara ko je bez vinjete!". "Eto" veli "tu je odmah pumpa, vidio sam na mapi, pa ćemo uzeti, nema problema! Neee brini!". Poslije nekih stotinjak kilometara moje brige i premiranja, ja ne znam ni kuda sam vozio ni ništa, a prošli smo i neko suženje đe valjda kamere kontrolišu ko ima ko nema vinjetu, đe sam se konačno i predao, naiđe ta pumpa. I uzesmo vinjetu, 10 eura za motor za 7 dana čini mi se.
Vozi, vozi, ajmo na Bled. A imamo mi jezera i ljepših i čistijih, što bih išao tamo - ipak svratismo: nije daleko od autoputa, turistički grad, ima i dino-park za one sa đecom, veeeliko i staaro turističko naselje i sve uređeno i komercijalizovano. A jezero baš veliko, neočekivano, i čisto. U kafanu (drži neki Prešern), pade kiša dok nešto pojedosmo, stade - i na put.
Karavanke blizu, kolona deset kilometara (oni isti turisti plus Turska, Sirija...): 7,5eura prolaz kako za auto, tako i za motor - to bi Poka mogao da sredi da se smanji kao i onaj porez. Mi između kola, i kroz tunel 70 na sat, tako da iako je dugačak nismo se skroz ugušili. Nikša veli da je samo jedan tunel, a ne dva kao za normalne autoputeve jer je mnogo stariji od njih...
A sa druge strane - Austrija! Oštrije planine i litice i široke doline izdubljene glečerima, sve zeleno, lijepo, prijatno. Villach u Louis - ne radi, nedjelja je. Vilah (Beljak) miran, nema ljudi, uređen i prijatan - mogao bih živjet tamo. Hoće mrak, da odvalimo još koji kilometar jer smo malo prešli, uzesmo wifi na benzinskoj pumpi (Agip, čini mi se), nađosmo put i hotel u Špitalu na Dravi (oni vele Drau).
Drava
A smješteni smo bili ovđe:
Gotov drugi dan, pivo, votka i u krevet.
:
