Adventure ride Albania 08.-09.09.2018.
Posted: 20 Sep 2018 11:55
Theth vikend planirasmo od prošle godine, al nikako da ga uhvatimo za revere i natjeramo da nam pokaže njegove ljepote. Prošle godine obiđosmo putem Prokletije sa naše strane, a ova ruta vodi sa albanske strane, postoji i pješačka staza koja spaja Plav i Theth.
Datum se dogovori 08.-09.09.2018. i „usput“ pridadosmo još lijepih mjesta za obići jer se ne valja vraćati istim putem
Putnici Poka i sLowRider, opake LC8 mašine 990 adventure i 950 adventure S.
Ruta je izgledala ovako (crvenom je označen put odlaska, a ljubičastom put povratka)
Granica Božaj i idemo do Koplika gdje se odvajamo lijevo za Tethi
Sa desne strane naša obala Skadarskog jezera
Sa lijeve planine koje nas čekaju
Usput spomenik sa vješalima
I kako izgleda vozit KTM – vazda si blizu
Prevedeno na naš piše „zahvalnost i slava njihovom radu za slobodu domovine“
Odavde već počinjw makadam
Ovaj put je prilično dobar, prolaze kombiji i minibusevi, dzipovi koji vode Turiste do Thetha
LC ne osjeća put, leti
Poslije vožnje od nekih 40 minuta, stigosmo do Theth varoši. Dosta planinara pješači odavde, ima nekoliko ruta od kojih je jedna do vrha Maja Jezerce, najvećeg na Prokletijama. Uglavnom stranci pješače, domaćini nude smjestaj, hranu i piće.
Stadosmo na most preko rijeke Lumi i Shales koju ćemo putem pratiti
Ova lijepa domaćica je stala da nam pokaže put
Odavde već kreće teži makadam. Ide se uzbrdo, dosta puta ponijela voda, ostali goli krši koji su izuzetno klizavi.
Polako nas stiže umor, a i kiša koja nas je zaobilazila čitavim putem. Odjednom, u sred planine, nije međed nego kafana. Kafana improvizovana od građevinskog kontejnera u koju svraćaju samo ljudi koji beru drva i suludnjaci ka mi. Kiša počinje jako da pada, odlučujemo da sačekamo malo da se smiri pljusak pa da lagano krećemo. Odjednom čuje se zvuk motora, pitamo se odkud dolazi, kad dva čovjeka iz nama suprotnog pravca dolaze na novim huskama 701. Njih je kiša uveliko oprala, a kad su vidjeli nas zaustaviše se. Upoznasmo se, ispričasmo, a ispostavi se da smo prije kretanja vidjeli njihove slike na fejsbuku sa proputovanja kroz CG. Poka je čak i šerovao sliku. Razmijenismo kontakte i svako svojim putem.
Ovdje se već uveliko spuštamo ka Skadru, kiša opet počinje da pada, ne dovoljno jako da bi oblačili kišna odijela. Dosta je toplo, tako da u neku ruku dolazi kao osvježenje, ali se mora oprezno jer se smjenjuju kamenje, rastresit pijesak i glina.
Dođosmo i do asfalta ponovo, uski krivudavi put uz nevjerovatno poljoprivredno iskorišćenu malu dolinu uz rijeku. Slikom se ne može uhvatiti ali je nevjerovatno zeleno i puno svakojakih zasada, što me još jednom podsjeti kako su komšije vrijedan narod.
Naš cilj sada je mjesto Koman, do koga se dolazi uz rijeku Drim koji se akumulacijom pretvara u jezero Koman. Put je izuzetno loš, oštećen, a već počinje da pada mrak i mora se oprezno.
Na velikoj reklami ugledasmo baš ono što nam treba, mjesto za spavanje. Malo se uplašismo od izgleda reklame jer je izgledao možda malo skupo, a nama je bio potreban samo krevet. Reko nema što, 30-50€ po osobi kad je ovakav luksuz. Silazimo u Koman, koji sav svijetli, prelazimo preko mosta, kad evo opet reklama sa strelicom da je tu. Krivina oštra i domaćin izlazi da nas dočeka, Poka mu reče room how much, veli on 10€. Auh, ajmo odma, đe, ovamo dolje, đe dolje, tu dolje. Mi za njim tamo tamo, kad evo ga hotel piše. Zove on da pokaže sobu lijevo desno, dobro je samo da spavamo odvojeno.
Na reklami bilo ovako
A u stvarnosti ovako
Izađemo napolje, mladi domaćin ima restoran, pravi hranu na roštilju, piće sve ima. U jedan tren okreće se Poka i pita spavamo li ovo pod most? Reko ispod mosta brate moj Smijali smo se kao ludi uru.
Kod domaćina kupujemo i karte za feribot koji vozi do Fierze, 25€. Krećemo rano, da parkiramo motore i popijemo kafu. Tunel koji vodi do pristaništa fenomenalan, a tamo sto čudnih čuda.
Vožnja kroz fenomenalni kanjon odlična, taman kad pomislih kako drže čisto i kako brinu o okolini
Stižemo na pristan u Fierzu
Odatle idemo u dolinu Valbona
Rijeka je trebala da protiče ovuda
Lijep predio, dosta turista, cijene u restoranima pristojne – jeftinije nego u kontejneru na Thethu
Poslije punjenja trbuha i odmora krećemo nazad kući „najbližim“ putem preko Kukeša. Put uzak i vijugav idealan za kontra stiring
Stižemo u Kukeš
Tu se uključujemo na auto put ka Tirani, vozimo po ograničenju za našu obuću po imenu TKC 80 Twinduro. Odvajamo se na put za Lješ i dalje magistralom prema Skadru i dalje za Podgoricu.
Odlična tura, uključeno sve zašto je adventure motor napravljen: uske puteve, makadam, pijesak, kameniti put, zemljani put, magistrala i auto put po suncu i po kiši.
Nabrojah li sve što ovi motori mogu!?
Datum se dogovori 08.-09.09.2018. i „usput“ pridadosmo još lijepih mjesta za obići jer se ne valja vraćati istim putem
Putnici Poka i sLowRider, opake LC8 mašine 990 adventure i 950 adventure S.
Ruta je izgledala ovako (crvenom je označen put odlaska, a ljubičastom put povratka)
Granica Božaj i idemo do Koplika gdje se odvajamo lijevo za Tethi
Sa desne strane naša obala Skadarskog jezera
Sa lijeve planine koje nas čekaju
Usput spomenik sa vješalima
I kako izgleda vozit KTM – vazda si blizu
Prevedeno na naš piše „zahvalnost i slava njihovom radu za slobodu domovine“
Odavde već počinjw makadam
Ovaj put je prilično dobar, prolaze kombiji i minibusevi, dzipovi koji vode Turiste do Thetha
LC ne osjeća put, leti
Poslije vožnje od nekih 40 minuta, stigosmo do Theth varoši. Dosta planinara pješači odavde, ima nekoliko ruta od kojih je jedna do vrha Maja Jezerce, najvećeg na Prokletijama. Uglavnom stranci pješače, domaćini nude smjestaj, hranu i piće.
Stadosmo na most preko rijeke Lumi i Shales koju ćemo putem pratiti
Ova lijepa domaćica je stala da nam pokaže put
Odavde već kreće teži makadam. Ide se uzbrdo, dosta puta ponijela voda, ostali goli krši koji su izuzetno klizavi.
Polako nas stiže umor, a i kiša koja nas je zaobilazila čitavim putem. Odjednom, u sred planine, nije međed nego kafana. Kafana improvizovana od građevinskog kontejnera u koju svraćaju samo ljudi koji beru drva i suludnjaci ka mi. Kiša počinje jako da pada, odlučujemo da sačekamo malo da se smiri pljusak pa da lagano krećemo. Odjednom čuje se zvuk motora, pitamo se odkud dolazi, kad dva čovjeka iz nama suprotnog pravca dolaze na novim huskama 701. Njih je kiša uveliko oprala, a kad su vidjeli nas zaustaviše se. Upoznasmo se, ispričasmo, a ispostavi se da smo prije kretanja vidjeli njihove slike na fejsbuku sa proputovanja kroz CG. Poka je čak i šerovao sliku. Razmijenismo kontakte i svako svojim putem.
Ovdje se već uveliko spuštamo ka Skadru, kiša opet počinje da pada, ne dovoljno jako da bi oblačili kišna odijela. Dosta je toplo, tako da u neku ruku dolazi kao osvježenje, ali se mora oprezno jer se smjenjuju kamenje, rastresit pijesak i glina.
Dođosmo i do asfalta ponovo, uski krivudavi put uz nevjerovatno poljoprivredno iskorišćenu malu dolinu uz rijeku. Slikom se ne može uhvatiti ali je nevjerovatno zeleno i puno svakojakih zasada, što me još jednom podsjeti kako su komšije vrijedan narod.
Naš cilj sada je mjesto Koman, do koga se dolazi uz rijeku Drim koji se akumulacijom pretvara u jezero Koman. Put je izuzetno loš, oštećen, a već počinje da pada mrak i mora se oprezno.
Na velikoj reklami ugledasmo baš ono što nam treba, mjesto za spavanje. Malo se uplašismo od izgleda reklame jer je izgledao možda malo skupo, a nama je bio potreban samo krevet. Reko nema što, 30-50€ po osobi kad je ovakav luksuz. Silazimo u Koman, koji sav svijetli, prelazimo preko mosta, kad evo opet reklama sa strelicom da je tu. Krivina oštra i domaćin izlazi da nas dočeka, Poka mu reče room how much, veli on 10€. Auh, ajmo odma, đe, ovamo dolje, đe dolje, tu dolje. Mi za njim tamo tamo, kad evo ga hotel piše. Zove on da pokaže sobu lijevo desno, dobro je samo da spavamo odvojeno.
Na reklami bilo ovako
A u stvarnosti ovako
Izađemo napolje, mladi domaćin ima restoran, pravi hranu na roštilju, piće sve ima. U jedan tren okreće se Poka i pita spavamo li ovo pod most? Reko ispod mosta brate moj Smijali smo se kao ludi uru.
Kod domaćina kupujemo i karte za feribot koji vozi do Fierze, 25€. Krećemo rano, da parkiramo motore i popijemo kafu. Tunel koji vodi do pristaništa fenomenalan, a tamo sto čudnih čuda.
Vožnja kroz fenomenalni kanjon odlična, taman kad pomislih kako drže čisto i kako brinu o okolini
Stižemo na pristan u Fierzu
Odatle idemo u dolinu Valbona
Rijeka je trebala da protiče ovuda
Lijep predio, dosta turista, cijene u restoranima pristojne – jeftinije nego u kontejneru na Thethu
Poslije punjenja trbuha i odmora krećemo nazad kući „najbližim“ putem preko Kukeša. Put uzak i vijugav idealan za kontra stiring
Stižemo u Kukeš
Tu se uključujemo na auto put ka Tirani, vozimo po ograničenju za našu obuću po imenu TKC 80 Twinduro. Odvajamo se na put za Lješ i dalje magistralom prema Skadru i dalje za Podgoricu.
Odlična tura, uključeno sve zašto je adventure motor napravljen: uske puteve, makadam, pijesak, kameniti put, zemljani put, magistrala i auto put po suncu i po kiši.
Nabrojah li sve što ovi motori mogu!?
