Subota popodne oko 3 sata je konacno bilo vrijeme polaska. Suzana, Emilija i ja krecemo prema Wittenbergu kod Nevenke i Detlefa odakle u nedelju krecemo autovozom za Narbonne u juznoj Francuskoj gdje posle 22 sata voznje treba da stignemo u ponedeljak u 11 sati.
Odmah na pocetku sam vidio da mi je Dakar prenatovaren ali se nije imalo sto od stvari izbacit ( bar tako rece Suzana mada, ja mislim, i da smo kombijem krenuli ne bismo nista vise spakovali al`ajd, suti i vuci ). Komunikacioni sistem sa Emilijom mi takodje ne funkcionise ali to planiram popraviti kad stignemo u Wittenberg jer mislim da su mozda lose kablovi spojeni.
Konacno krecemo.
Pocetna kilometraza
Izlazimo poslije 10 km na autoput i meni se pali lampica od goriva, nije mi jasno jer, koliko znam, trebao bi rezervoar da je skoro pun. Silazim sa autoputa i na benzinskoj pumpi vidim da je Suzanina Yamaha sva od ulja. A sto je ovo mili brate ..... rekoh joj da se parkira dok ja sipam goriva pa cu vidjet onda sto je. Sipam goriva kad ono.... staje nepunih 3 litra
odem do Suzane i vidim da je sa njenog motora spao cep od ulja. Rekoh ajde gospoja da se mi lijepo vratimo doma e, kako je krenulo, necemo daleko stic
Ne ocase ona no se ja sam vratih pa sa drugoga motora skidoh cep od ulja i tako sam u samom startu bio 100 km u prednosti.
Moram napomenuti da su mi motori za put pripremani u "Auto & Moto Salon"-u i, da nije ciji je, ne bih vise nikad nogom tamo krocio
Citavo vrijeme me cudi sto je sa mojim pokazivacem goriva, zasto on zeza, kako cu mu vjerovati u Maroku ali ipak naslucujem da znam u cemu je problem.
Naime, kada je moj mehanicar prikopcavao onu uticnicu ( kao za upaljac u autu ) spojio ju je na kabal koji ide iz rezervoara ka kontrolnoj tabli i to je bio uzrok 2 problema.
Kabal nije davao dovoljno struje sistemu za komunikaciju a on je ipak uzimao dovoljno struje da se pali lampica od goriva
( ili nekako slicno )Ta dva problema su rijesena jednim udarcem jer sam struju uzeo direktno sa baterije
U nedjelju smo stigli na vrijeme u Berlin, ukrcali motore na voz i ajmo polako na lijeganje ( da bi vrijeme brze proslo )
a Emilija ne moze iscekat
FRANCUSKA
U Narbonne smo stigli na vrijeme i nekih pola sata je trebalo sacekati da bi podigli motore i po velikoj vrucini konacno krecemo u nasu malu avanturu.
Emilija je prva bila spremna za put
Plan nam je bio da nista ne planiramo vec da spontano odlucujemo kuda da vozimo, gdje da ostanemo dan-dva, pomalo nomadski ali da ne spavamo u satorima vec po hotelima jer Detlef koristi aparat za spavanje ( a nema ga jos na pedale ).
Odlucujemo da izbjegavamo autoput vec da vozimo samom obalom mora i tako krecemo prema spanskoj granici.
prelijepim vinskim predjelima
pored ogromnih vinograda
palmi
Pauzu pravimo u mjestu Leucate gdje u debeloj ladovini malo jedemo
pa se malo sladimo
a posle toga i malo kupanja nije naodmet
Posle kupanja vozimo samom obalom mora do mjesta Port-Wendres takoreci na samoj granici ali odlucujemo da u Spaniju ipak udjemo na planinskom prelazi Coll d`Ares koji se nalaz na 1500mnv i da udjemo u Pirineje koje su ipak jedan od nasih ciljeva. Cesta koja se penje prema tom prelazu je puna krivina, ima dobar asfalt i pravi je raj za motoriste.
Usli smo u
SPANIJU
i na samom prelazu pravimo malu pauzu
gdje se divimo prelijepim planinskim masivima koje cemo narednih dana probati da osvojimo sto vise
Posto se vec polako spusta noc i mi krecemo prema gradu Ripoll gdje jedva nadjosmo prenociste u hotelu "Solana del Ter". Gazdarica je prica za sebe.
Prvo nam je izdala sobe sa doruckom, onda nam za veceru probala "uvalit" jos 2 jela koje nismo narucili a ujutro smo morali platit dorucak posebno
Ruta prvog dana
http://maps.google.de/maps?f=d&source=s ... 0.015805,0" onclick="window.open(this.href);return false; .042186&ie=UTF8&ll=42.708678,2.894897&spn=1.003038,2.69989&z=9
Poslije dorucka i nosenja onih kofera " iz kojih se nije imalo sto izbacit" i u kojima nam "ama bas sve treba" ujutro krecemo dalje prema Andori
Krivudavim putem N-152 vozimo do grada Puigcerda gdje pravimo gresku i umjesto kroz Francusku mi krecemo "spanskim" putem i uvidjamo prekasno da smo pogrijesili i nastavljamo dalje pod mojom komandom.
Put nije los ali su krivine preblage a ako znas sta si promasio biva ti jos teze. na jednom mjestu nesto ispred Andore detlef pretice policiju na punoj linijii oni ga zaustavljaju ali mu ne naplacuju kaznu nego mu daju "prvi zuti karton", unose ga u bazu podataka i opominju ga da ce, ako u sledecih par nedelja u Spaniji napravi prekrsaj, imati velikih problema
Cekajuci na Detlefa nailazim na ovo
Posto smo u Andoru usli sa "pogresne" strane, pri tome upali u veliku guzvu, cilj nam je bio naci parking za motore, nesto pojesti i "pobjeci negdje iz ovog grada"
Iz Andore smo dalje krenuli u pravcu gradica Sort a potom kroz NP Aigüestortes i Estany de Sant Maurici cestom C-28 ciji prevoj, pun serpentina, dostize visinu od skoro 2100m i gdje mi nije nampadalo da slikam nego sam se, kao i ostali, potpuno prepustio uzivanju u voznji. NEOPISIVO ( ili meni hvali rijeci da to opisem)
U gradicu Arties nalazimo dobar smjestaj i posle lijepe vecere otisli na spavanje
Ruta drugog dana
http://maps.google.de/maps?f=d&source=s ... .69989&z=9" onclick="window.open(this.href);return false;
Ustali smo rano. Jutro je bilo prelijepo, nebo cisto plavo a pogled na planinske vrhove prekrivene snijegom je oduzimao dah. Sav trud oko ovog putovanja se u tom momentu isplatio i od istog trena prestajem misliti na svakodnevnicu, na normalnu kolotecinu koja nam uskracuje ovakve trenutke. Znao sam da je ovo samo jedan skromni pocetak .......
