E svaka vi cast!
Vidim nebojsu na pivo na vucje,a ja i fika kurblamo u podnozje prevrnute i presauhovane motore
Kako se popeste dovde?
Evo i naseg ride report-a
Sjaj u ocima nikad ne laze,tako bjese i u filipovim svaki put kad pomene da vozimo prekobrdju

,rutu koju su oni vozili sa janko i majskim prosle godine..Idemo!
Ekipa nebo,fika i ja.Plan je da se preko ponikvice prebacimo u moracke strane,a onda dje nas put odvede...
Prelazimo ponikvicu svetu,i izlazimo na asfalt za medjurijecje,medjutim radovi na putu,ali za razliku od ovih na amscg,ovi radovi imaju dosta flekibilan rezim saobracaja--obustava traje dok se sve tecnosti ne iskape

Problem je u bujicama koje nose put,pa pokusavaju postavljanjem betonskih cijevi da rijese problem.I kako to obicno biva,okupilo se gro mjestana na radove,njih 20-tak-sa 25 rjesenja naseg problema,kako da prebacimo motore preko kanala 3x2 m.Mog i fikinog mozemo nosit,ali problem je zuti...
Koracam jednom stazicom,kuda mi pokazuju da ga izguramo,ali sve se odranja pod mojom tezinom,a kamoli pod zutim.U tome trenutku se iz one grupe od 25 rjesenja,za uvo uvati jedno primamljivo-postoji drugi put!Odma slijedi demant komsije,"ne mogu oni tuda kuda velis,bolje im je ovako",a onda i polu svadja "a zasto ne bi mogli"!Dobismo objasnjenje da se radi o postopici,koja je zarasla i vodi preko potoka,livada,imanja...hhmm,interesantno:)
Krenusmo tuda,i sto reci,pravi hard enduro momenat

Izadjosmo na magistralu,tacno na most dje se skrece za prekobrdje.Tu stafeta predje na filipa,jer je vec bio tim putevima kuda trebamo da idemo.
Fika se prisjeca kuda se ide,ali samo moze da se sjeti jankovog "gas,gas",ali ne i kuda

Odlucismo da pauziramo uz potok,rucamo,i vidimo kuda to dalje,jer nam je cilj da izadjemo na Opasanicu.A smo ugasili motore,raspakovali se,prilazi nam covjek i zove na rakiju.Znajuci koliko moze kratko trajat jedna rakija odbijamo,ali uspjet odbit nasega domacina je sansa koliko i izracunat broj Pi.Ugosti nas ka najrodjenije,sa tri vrste rakije i meda nekoga vanserijskog.Familija mu u pg,a on se muci u planinu sa cvrkutom ptica i zaborom potoka...eh..ostasmo mi uru!

Vrijeme za pokret,i naravno promasismo skretanje put opasanice,ali ce se na kraju ispostavit da je tako bolje,jer smo naisli na nebruseni dijamant

-potoci,suma,skokovi,drift,pjeskovita podloga...sve je moglo!
Izadjosmo tacno pred taru,koju zamalo predosmo,ali je problem magistrala sa druge strane tare,tacnije,kako se na nju ukljucit,temorasmo prvo do kolasina...
Dalje obrnusmo ka matesevu,verusa i doma.Mislili smo se da li i rikavacko da opletemo,pa preko kuca,ali...i ovo nam je bilo sasvim dovoljno.
Za mene je ova voznja ima utisak vise,jer je prva sa mojim novim kavalom-Hondom xr 400
Sto da kazem kad ga nemam s cim uporedit,osim da sam jako zadovoljan.Snaga,ili bolje rec grdilo obrtnog momenta,svaki put izazivaju osmjeg,a opet nije toliko napucan da te izaziva da stavljas glavu na panj.Cinjenica da vise ne moram da brinem o plastikama,farbi...vec samo o svojoj glavi,pruza veliko olaksanje,a tek o prepolovljenoj tezini u odnosu na teneru da ne pricam

Tek se upoznajemo,ali vidim da ce to bit duga i lijepa druzba
Fidzoni je bio na nivou zadatka i napravio dosta slika:
how to do a screenshot on a pc