Uvijek mi se svidjao ovaj put, ide se od Podgorice ka Niksicu, medjutim kod Danilovgrada skrecete desno.
Taj put vodi za Markovinu, Cevo i poslije za moje selo, Resna.
Resna je inace selo koje je sastavni dio jednog veceg sela, koje se zove Bjelice.
Da bi vam to bolje docarao to vam je kao veci grad koji ima svoje opstine.
E pa tako i same Bjelice imaju 7 sela u svom sastavu.
Naravno da ih se necu sjetiti svih sedam, ali tu su Resna, Ljesestub, Dide, Blace, Ubli.... (nedostaju 2).
Nema veze, prosli smo Danilovgrad i krenuli se penjati.
Poslije par km stajemo malo da se okrijepimo.
Naravno kafanica pored puta, hladovina i ...
Krecemo poslije pola sata, mada se nikome nije zurilo
KLR pokazuje svoju punu snagu na ovim uskim krivudavim putevima
Konacno i on malo da odmori od silnog pentranja po off-stazam Crne Gore
Prolazimo Cevo i ostala mala sela i stizemo do Resne, tj do stare skole na Resni.
Potpuno napustena (mislim da je neko napravio stalu od nje) ali na finom mjestu.
Kuca preko puta ima i bistijernu koja je odradjena u kamenoj stijeni.
Slikano je sa nje
Imamo i malo poziranja, Vanja i Tonko
Stizemo u Resnu, tj ispred moje kuce. Tamo nas sacekuje moj otac (Djuro)
i uz casicu malo odmaramo u hladovini. Neki i po dvije.
Bas odmaramo
Gledamo kuda dalje i odlucujemo se za isti put nazad s tim sto idemo preko Ceva i Bijelih Poljana na Niksic
Put malo bolji nego prije, ali nema veze, bitno je da se ne vracemo istim putem (kao kakvu mladu da vodimo na udaju
)
Ulazimo u Cevo. Vidite zasto vazi izreka "Cevo ravno i junacko"
U svom onom kamenu odjednom nesto kao visoravan. I tu malo selo tj. malo vece imaju cak i postu
Nastavljamo dalje. Bijele Poljane nisu nesto prebijele pa ih nismo ni slikali.
Ulgavnom priblizavamo se Niksicu, (nemojte mi zamjeriti ako progrijesim) mislim da se jezero zove Slano.
(ako sam pogrijesio ispravljam poslije sugestija)
Malo slikamo nas, pa onda i motore koji fino odmaraju u hladovini
Idemo dalje uz jezero ka Niksicu
Ovo je vec pogled na Glavu Zete. Malo smo isli magistralnim putem i na Bogetice skrecemo.
Ne mozemo nesto po ovim normalnim putevima. Trazimo nesto manje prometno.
Dolazimo na Glavu Zete. Malo predaha i onda dalje.
Mislim da smo i jeli ovdje, po sendvic. Nismo imali vremena za neka pecenja
Nastavljamo starim putem od Spuza ka Vranjskim njivama.
Na jednom mjestu skrecemo sa puta (trazili smo ovaj mostic)
Prelijepo, malo odmaramo i naravno planiramo da dodjemo i da rostiljamo neki drugi put.
Sve u svemu, fino proveden dan.
Prije svega sa dragim ljudima i dobrim prijateljima, a uz to i .... vjetar u kosi i sl.
