Poslije gore pomenutog sastanka odlučeno je da je BMW R71 pravi motocikl za Crvenu Armiju. Potom je preko Švedske (koja je bila neutralna u drugom svjetskom ratu) prošvercovano u Sovjetski Savez pet tih motocikala . Sovjetski inžinjeri su u Moskvi pristupili rastavljanju i proučavanju motocikla te napravili potreban alat da bi bili u mogučnosti da prave isti takav motocikl. Početkom 1941 godine prvi primjerak Sovjetskog motocikla sa oznakom M-72 pokazan je Staljinu koji odmah odobrava proizvodnju motocikla.
To je službena verzija sa kojom se mnogi ne slažu. S' obzirom na sporazum koji je potpisan između Njemačke i Sovjetskog Saveza da bi garantovala nenapadanje ona je Sovjetima dala i neku tehnologiju (npr. Opel Kadett koji je Sovjetima ustupljen pred ratne sukobe, a koji se poslije rata prodavao pod imenom Moskvitch 400) te je najverovatnije u tom ,,paketu'' ustupljen i kompletan pogon za proizvodnju motocikla BMW R71. Wehrmacht je odbio model R71 (inače civilni motocikl koji se mogao prilagoditi vojnim potrebama) kao nedovoljno efikasan te je bez otpora projekat predat Sovjetima. Wehrmacht je za svoje potrebe imao na raspolaganju druge motocikle: BMW R75 http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=2290" onclick="window.open(this.href);return false; i Zündapp KS750 http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=2289" onclick="window.open(this.href);return false; .
Kako god bilo (a postoji i treća verzija najmanje pominjanja, o avio inženjeru Sjerdukovu koji je radio u BMW fabrici a koji je poslao kompletne nacrte o BMW-u R71 u Sovjetski Savez), po odobrenju Staljina 1941 godine počela je proizvodnja ovog motocikla. Oznaka Sovjetskog motocikla je M-72 i pravljen je u okolini Moskve (Московский мотоциклетный завод) gdje ih je napravljeno 1.753 komada prije nego li je počela Njemačka invazija na Sovjetski Savez. Pošto u Sovjetskom Savezu nije postojao običaj da daju imena motociklima (i svim ostalim vozilima) za vojsku uobičajno ih zovemo po skraćenici imena fabrike, te ću ovaj prvi model nazvati ММЗ М-72 (poštujući i čirično pismo). Fabrika mjenja još dvije lokacije (Ленинградский мотоциклетный завод i Харьковский мотоциклетный завод) iz kojih je izašlo još 233 ovih mašina, dok se nije napravila velika fabrika u podnožiju planinskog vjenca Ural koja je bila dovoljno istočno da Njemačke trupe nisu mogle da naprave prodor. Ime te fabrike je Ирбитский мотоциклетный завод (ИМЗ). 25 Oktobra 1942 godine iz ove nove fabrike prvi motocikl je poslat na front. Do kraja drugog svjetskog rata iz fabrike je izašlo 9.799 motocikla (koje ću označiti kao ИМЗ М-72. Ti modeli su bili bez bočne prikolice, dok su se modeli sa bočnom prikolicom pravili u drugoj fabrici Го́рький мотоциклетный завод. Tih modela sa bočnom prikolicom koje označavam kao ГМЗ М-72 napravljeno je 5.576.
Po završetku drugog svjetskog rata ГМЗ je pravio modele sa bočnom prikolicom do 1949 godine. Od 1951 godine osim fabrike ИМЗ ovaj motocikl pravi i fabrika КМЗ (Киeвский Мотоциклетный Завод) s' tim da su te prve godine agregati stizali iz ИМЗ-a. Na taj način se proizvodnja za vojsku selila u КМЗ da bi do kraja pedesetih ИМЗ prestao da proizvodi za vojsku. No, prije toga, 1956 godine uslijedio je prvi redizajn, odnosno poboljšanje modela kada se oznaka mjenja u М-72М.
Sledeće, 1957 godine ИМЗ kompletne pogone prodaje Narodnoj Republici Kini te je tamo taj model poznat pod oznakom CJ 750. Prvi CJ 750 imao je oznaku M1 i zaznivao se na modelu М-72, da bi ubrzo bio i predstavljen CJ 750 M1M koji se zasnivao na modelu М-72М. Zadnja evolucija modela CJ 750 ima oznaku M1S a rezultat je Kineskog usavršavanja motocikla bez uticaja Sovjeta.
No, vratimo se fabrici ИМЗ koja do kraja pedesetih prestaje da proizvodi za vojsku. Od 1953 godine i izvoze svoje motocikle van granica Sovjetskog Saveza, a kada si u civilnoj službi onda ti i treba ime, a ne oznaka. Tada se civilne verzije ponjele naziv Irbit, da bi se od 1961 godine zvali Ural. Od 1964 godine i točak na prikolici postaje pogonski (slično rješenju koje je imao ratni BMW R75 i Zündapp KS750). Daljna poboljšana slijede i to zajedno primenjuje Ural na svom civilnom modelu i КМЗ na svom vojnom modelu, s' im da je КМЗ imao mnogo više opcija upravo zato što je isporučivan vojsci. Kada je sedamdeseih КМЗ počeo da se izvozi dato mu je ime Dnjepar (Днепр). Paralelna prouzvodnaja civilnog Urala i vojnog Dnjepra (uz kinsku model CJ 750) trajala je do devedesetih godina kada se Sovjetski Savez raspada. Zato što je okrenut civilima (iako je i Dnjepar počeo tokom osamdesetih da pravi civilnu verziju) Ural je preživio i danas još uvjek nudi modele sa bočnom prikolicom u nekoliko varijanti: Tourist http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=1778" onclick="window.open(this.href);return false; , Sportsman http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=1781" onclick="window.open(this.href);return false; , Ranger http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=1783" onclick="window.open(this.href);return false; i Retro http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... =18&t=1780" onclick="window.open(this.href);return false; uz neke limitirane modele, a svi se zasnivaju na prvom M-72 iz 1941 godine, odnosno njemačkom BMW-u R71 iz 1937 godine.
Razvoj modela (vojna verzija):
1941 - ММЗ М-72
1941 i 1942 - ЛМЗ М-72 i ХМЗ М-72
1942 - ИМЗ М-72 i ГМЗ М-72
1951 - КМЗ М-72
1956 - ИМЗ М-72М i КМЗ М-72H
1957 - CJ750 M1
1959 - КМЗ K750
1960 - CJ750 M1M
1964 - КМЗ МB750
1980 - CJ750 M1S
motor iz ИМЗ М-72, vjerna kopija motora iz BMW-a R71
parada ratnih mašina ИМЗ М-72
