Danas sam napunio istrošeni akumulator motora, i bilo bi uzaludno da nisam napravio oko 60-tak kilometara, većinom, kroz našu opštinu. Odlučio sam da se sa Paštrovske gore spustim kroz selo Gluhi do do tunela Sozina. Prethodnih dana je ovo bila nemoguća misija, zbog velikog snijega koji je napadao u ovim krajevima, a kojeg ne pamte ni najstariji mještani. Danas je temperatura bila podnošljiva, a južina je otopila većinu snijega u crmničkim selima. Gluhi do je jedno od najljepših sela ove oblasti, a možemo reći, da ime ovoga plemena vrlo dobro objelježava zemljišni karakter njegove oblasti. Okružen sa tri strane (sa zapadne, južne i istočne) sve samim planinama od preko 1000 i blizu 1000 metara, a u sredini jako ugnut i spušten ka dolini Crmničke Rijeke, predio ovoga plemena liči na polovinu od ogromnog lijevka i u svome donjem, ujedno srednjem, dijelu čini utisak veoma velike, gluhe dubine i utonulosti. U tako duboko ugnutom i vrlo sklonitom predjelu, kome su na jednoj strani na domaku rodna polja oko mnogih rječica a na drugoj planine vrlo bogate pašom i gorom, razvilo se jako i veliko pleme Gluhodoljani, koji su bili toliko jaki da su od Paštrovića, negdje u početku 17. vijeka, uspjeli, da preotmu cijelu planinu Sozinu.
U selu nema mnogo stanovnika, i uglavnom su tu vikendom, bar sam ja stekao takav utisak, a tišinu i mir sela remete brojni automobili koji idu kroz tunel. Evo par slika…
Sve zajedno oko 60-tak kilometara, za nešto više od sat vremena. Putevi većinom čisti sa malo ili nimalo pijeska i soli. Temperatura od 12 u Baru do 7 stepeni na vrhu Paštrovske gore...
Meni je bilo lijepo...
