Iako je to Hondin prvi veliki motocikl on je bio tehnički napredan. Redni dvocilindrični motor imao je dvije bregaste osovine u glavi (DOHC). Ventil se otvarao i zatvarao pomoću dvije klackalice, jedne sa gornje, druge sa donje strane te se na taj način moglo postići brže otvaranje/zatvaranje ventila. To znači da se mašina može i više zavrteti (u to doba nije postojala tehnologija masovne proizvodnje opruga za ventile koje bi omogućavale da se mašina vrti na visokim obrtajima). Zbog toga se ova mašina mogla zavrtit do 10.000 o/min. (tadašnji četvorotaktni dvocilindraši sa sportskim pediigreom vrteli su se do 7.500-8.000 o/min.). Prečnik cilindra je bio 70 mm, dok je hod klipa iznosio 57,8 mm (opet konstrukcija koja omogućava visoke obrtaje, dok su britanci imali duži hod nego prečnik). To daje radnu zapreminu od 444 ccm. Kompresioni odnos je 9,0:1. Snaga je za to vrijeme bila impresivna i iznosila je 43 KS pri visokih 8.500 0/min. Mjenjač je imao četri stepena prenosa. Ram je za to vrijeme bio klasičan od čeličnih cijevi. Doboš kočnice, vješanje i oprema je bila na nivou tadašnjih britanskih prestavnika. Takvo Hondino viđenje motocikla bilo je sposobno za brzine preko 160 km/h. Sjedište je bilo široko i nudilo je dosta udobnosti. Iako je to bio prvi veliki motocikl začuđuje što nije imao neku izraženu manu, a sve je zadatke izvršavao odlično. Kroz gradsku gužvu je bio vrlo upotrebljiv, dok je na otvorenom zahvaljujući mašini sa visokim obrtajima ,,pokazivao zube''. Odličan i tehnički napredan motocikl. Ipak, da li zbog nepoverenja u novajliju u segmentu, ili nečeg drugog prodaja ovog motocikla je išla slabo. Takođe, kupci su pitali kada će izaći sportska verzija ovog motocikla. Umjesto toga ponuđen je redizajnirani model 1968 godine (kada su i modeli CB 72 i CB 77 zamjenjeni modelima CB 250 i CB 350).
Lošu prodaju nije poravio ni redizajnirani model koji je sada imao petobrzinski mjenjačku kutiju. Takođe, Honda nikako na tržište nije izbacivala super-sportsku verziju ovog modela. Na trkalištu u Dajtoni se pojavio taj model, ali za cestovnu upotrebu ga nije bilo. Ipak, treba stvari sagledati malo šire. Kao prvjencu koji dolazi iz fabrike gdje se prave samo mali motocikli vladalo je veliko nepoverenje prema motociklu koji je, ipak, vrlo uspješno iskopiarao britanski dizajn. Fabrici je svakako trebalo i nekoliko godina da se dokaže da zna da proizvode veliki motocikl. Možda, kada je i došlo vrijeme da ovaj model stekne povjerenje, Honda 1969 godine izbacuje na tržište model zbog kojega ovaj i svi ostali britanski motocikli postaju naglo zastareli. U pitanju je čuveni CB 750. Zbog svega toga ovo je pomalo zaboravljen model u istoriji Honde, po mom mišljenju nezasluženo.