1. Moraju se koristiti gume koje već koristi Volkswagen Kübelwagen (4,50x16)
2. Blatobrani moraju biti tako konstruisani da se lanci za snijeg mogu sa lakoćom montirati i na prednji i na zadnji točak
3. Autonomija sa punim rezervoarom mora biti 350 km
4. Maksimalna brzina potpuno opterećenog vozila mora biti 95 km/h ili veća, dok na autobanu mora održavati putnu brzinu od 80 km/h
5. Minimalna brzina kretanja je 4 km/h kako bi se bez problema pratila pješadija prilikom marša
6. Minimalna udaljenost od tla mora biti 150 mm
7. Nosivost mora biti 500 kg
Zündapp je prvo krenuo sa modifikacijom svojeg već postojećeg modela KS600. Suočili su se sa time da moraju da promjene ram, motor, prednje vješanje, kao i mnoge druge djelove.

Zündapp KS600
Kada su uvidjeli da ne mogu tim modifikacijama da zadovolje sve zahtjeve krenuli su u konstrukciju novog motocikla koji je kao prototip bio gotov 1939 godine i dat je Wehrmacht-u na testiranje (dva komada). Ti prvi prototipovi imali su V motor zapremine 700 ccm. Ugao između cilindara je bio 170 stepeni te je to bio ,,skoro bokser'' motor. Sličan prototip je na testiranje dao i BMW, no od strane Wehrmacht-a Zündapp je ocjenjen boljim. Tada je Wehrmacht tražio od BMW-a da proizvodi Zündapp po licenci što su u BMW-u odbli, ali su prihvatili da svoj model izmjene kako bi uzeli brojna tehnička rješenja. Šta je to Zündapp nudio što je oduševilo Wehrmacht?
Nudio je pogon i na točku na prikolici čime se naravno povećala prohodnost modela. Odnos je bio 70% snage je išlo na zadnji točak, a 30% snage na točak od prikolice. Zato što se jedan zadnji točak nalazi tačno izna prednjeg, a drugi (od prikolice) sa strane i sila kočenja je trebala biti raspoređena drugačije na bi li se i prilikom kočenja motocikl zadržavao u pravolinijskoj putanji. Zato se prvi put na motociklu kao serijska oprema ponuđen hidraulični sistem za kočenje. Prenos je bio rješen uz pomoć kardana, dok su se u mjenjačkoj kutiji nalazile četri standardne brzine, četri brzine preko reduktora i četri brzine za rikverc. Ove četri brzine preko reduktora i četri brzine u rikverc mogle su se uključivati samo kada je na standardnom mjenjaču odabrana prva brzina. Osim toga, diferencijal (u zadnjem točku odakle se vodio kardanski prenos na točak od bočne prikolice) se mogao blokirati.

Motor je ubrzo narastao na 750 kubika radne zapremine i razvijao je 26 KS što je bilo dovoljno da čitavu mašineriju tešku 420 kg uz istu toliku nosivost (nešto manu nego što je Wehrmacht zahtjevao) dovede do brzine od 95 km/h dok se mogao voziti i konstantnom brzinom od 3 km/h. Zündapp KS750 je savladavao uspon od 45%.

presjek motora na modelu Zündapp KS750
Pošto je Wehrmacht bio zadovovoljan krenule su u naruđbe te je ovih modela prizvedeno u velikom broju (više nego srodnih BMW R75). Te 1939 pomenuli smo dva modela, da bi 1940 godine napravljeno još sedam modela za razna testiranja i kako bi se (uz BMW) razvili djelovi indentični sa BMW-om radi lakšeg snadbjevanja rezervnim djelovima na ratištu. Recimo, bilo je nekoliko vrsta bočnih prikolica (i za Zündapp i za BMW, da bi se od 1943 godine pravila samo jedna vrsta bočne prikolice sa oznakom BMW 43). Intersatno je da su sva sjedišta bila ista a koja su opet indetična onima koja su se montirala na modelu BMW 71, tako da su i Sovjeti imali ista sjedišta. U svakom slučaju Zündapp KS750 i BMW R75 imaju 70% identičnih djelova. Već ratne 1941 godine napravljeno je 288 ovih motocikla da bi se 1942 godine dostigao maksimum sa 7.228 proizvedenih. Sledeća 1943 godine napravljeno ih je nešto manje, tačnije 7.131 komada, da bi se 1944 godine vidjelo ko donosi prevlast u ratovanju jer je proizvodnja pala na 3.151 komad, da bi se 1945 napravilo svega 115 ovih motocikala.




U postratnom periodu (od 1946 do 1948 godine) napravljeno je nešto manje od 350 ovih motocikla za potrebe saveznika (tačnije u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj koja je bila pod kontrolom Svojetskog Saveza). Time je ova ratna mašina dosegla produkciju od oko 18.500 komada




