Šta je turbinski motor? Najkraće objašnje bi bilo da on radi na principu vetrenjače, ali s' tom razlikom da se unutar motora proizvodi i vjetar koji pokreće lopatice. Zapravo ova vrsta motora je mnogo jednostavnivnija i ima mnoge prednosti u odnosu na klipni motor.
Te prednosti su:
- jednostavno održavanje
- miran rad (pogledajte, samo jedna rotirajuća linija, lopatice i osovina, nema radilice, klipova, klipnjača)
- mogućnost da se koriste razne vrste goriva sa različitom kvalitetom
- povoljan razvoj obrtnog momenta
- manja potrošnja ulja potrebnog za podmazivanje (daleko manji broj pokretnih djelova)
- nepotrebno hlađenje (nime prilikom usisavanja vazduha ovaj motor sam sebe hladi)
- jednostavna konstrukcija (80% manje djelova nego na klipnom motoru)
- velika pouzdanost
- potpunije sagorevanje
Puno prednosti, pa zašto ti motori nisu našli veću primjenu, već se koriste uglavnom na hilihopterima i vojnim vozilima (tenkovi, borbena kola i sl.)? Vjerovatno što ovi motori imaju i neke nedostatke pa nisu baš i praktični za masovnu upotrebu. Npr. klasične popravke u slučaju kvaraa nema, već se mora promjenti čitav motor, visoki brojevi obrtaja pri kojem radi turbinski motor, veliki protok izduvnih gasova zahtjeva konstruisanje masivnog izduva, nema kočenja motorom i razvija veliku buku pri radu. No, najveća mana je, ipak, dosta veća potrošnja goriva u odnosu na klasičan motor. Najdalje u razvoju velikoserijskog motora za civilnu upotrebo pošao je Chrysler koji je poslije 10 godina razvoja bitno umanjio rečene nedostake da bi 1963 godine napravio 55 automobila koje je dao na dvije godine korišćenja nasumice odabranim ljudima kako bi vidjeli kakva je reakcija običnih ljudi na velikoserijsko vozilo sa turbinskim motorom.
I pored vrlo pozitivnih reakcija serijska proizvodnja nije krenula zbog naftne krize koja se desila sedamdesetih godina prošlog vijeka. Od tada se ne pokušava koristiti turbinski motor u velikoserjskim vozilima, ili preciznije rečeno u vozilima za civilnu upotrebu.
Upravo negdje početkom šezdesetih jedna druga kompanija zvana Allison Engine Company razvija turbinski motor 250 (oznaka u američkoj vojsci T63 i T703). Godine 1995 tu kompaniju kupuje Rolls Royce i ovaj motor je jedan od najprodavanijih turbinskih motora u programu Rolls Royca (30.000 ih je proizvedeno, a vjeruje se da ih je 16.000 još u aktivnoj vojnoj upotrebi).
Tako dolazimo i do 1998 godine kada je formirana kompanija MTT. Naime, poslije određenog staža turbinski motori ne zadovaljavaju stroge vojne/vazduhoplovne standarde pa se odbacuju. Ti motori se mogu još uvjek koristiti pa ih MTT kupuje (po mnogo nižoj cjeni nego da kupuje nove) koje ugrađuju u svoje automobile sa turbinskim pogonom (uglavnom su to show-car vozila).
I sada dolazi dio koji nas zanima. Godine 2000 kreću u projekat motocikla sa turbinskim motorom. Motocikl su nazvali po ,,milenijumskoj bubi'' (ako se neko sjeća ulaska u novi milenijum i one priče kako će kompjuteri poluđet zbog prelaska sa ,,99'' na ,,00'') Y2K. Turbinski motor je već pominjani Rolls Royce Allison 250
Turbinski motor u ovom motociklu razvija 320 KS pri 52.000 o/min. dok je obrtni moment od 576 Nm dostupan na 2.000 o/min. Zbog toga ima dvije brzine u mjenjaču, a maksimalna brzina je 370 km/h. Ovaj motocikl je ušao u Ginisovu knjigu rekorda sa dva osnova, kao ,,najači serijski motocikl'' i kao ,,najskuplji serijski motocikl''. Dizajn ovog motocikla je ... pa, dobro sad
