Priču o Moto Gozzijevoj seriji V11 ću početi sa mojom ličnom pričom. Naime, kao i svaki konzument rock'n'roll muzike i ja sam podlegao strereotipima. Ma koliko se trudili mi rokeri da dokažemo da smo posebni, da smo individualci (pogotovo u onom tinejđerskom dobu) ipak se uklapamo u svojevrsne kalupe. Upravo ti kalupi donekle određuju i ukus, pa je tako bilo i sa mojom malenkošću, te sam sanjao o motociklima kao što su razni Harley Davidsoni, Yamahe Virago, Suzuki Intruderi i slično ... Ostatak svjeta na dva točka, oni ,,plastikaneri'' i oni ostali ,,bez stila'' apsolutno me nisu zanimali. Jednog dana 2002 ili 2003 godine, sada se tačno ne sjećam, uočim parkiran jedan dvotočkaš koji uopšte ne pripada onoj skupini koja je u polju moga interosavanja, ali je u tom motociklu bilo nečega toliko privlačnog da sam morao zastati da ga dobro pogledam. Izgled samog agregata ,,nepravilno'' postavljenog uz linije koje su očaravale, nešto svakako nesvakidašnje. Bio je to zeleni Moto Guzzi V11 Sport. Moto Guzzi, kakva je to fabrika, da li je ovo serijski model ili ručni rad, da li je ... Uglavnom, tada sam znao da će jednog dana u mom vlasništvu (nažalost, još uvjek nije) biti jedan Moto Guzzi. U međuvremenu sam počeo da kupujem motocikle, o onoj klasi više ne razmišljam toliko jer osim stila, shvatio sam da motocikl može da pruži još neka zadovoljstva. Ako već ne vozim custom, onda sam se mogao i ošišati, i tako, od rock'n'rool-a ne ostade mnogo Zato, iz svih ovih gore napisanih razloga cjelu seriju V11 uvjek gledam sa nekim posebnim smješkom, a što se tiče konkretnih podataka vezanih za V11 slijedi i taj dio priče.

Marabese Design je osnovan 1997 godine na čijem je čelu su Luciano Marabese, Rodolfo Frascoli i Riccardo Marabese. Iako Moto Guzzi ima sopstveni dizajnerski studio Moto Guzzi je za dizajniranje modela V10 Centauro angažaovao ovu firmu. poslije uspješnog posla angažovani su i za dizajn modela V11 (a poslije toga su dizajnirali i ostale modele, tako da je njihov potpis na modele Breva, Griso i Norge). Dizajn modela V11 odradili su tako da se oslanja na model V7 Sport iz sedamdesetih godina. Centralnu poziciju zauzima vazdušno-uljno hlađeni V2 agregat radne zapremine 1.064 ccm. Motor je opremljen ubrizgavanjem i sa dva ventila po cilindru. Crveno polje počinje na 8.000 o/min., dok maksimalnu snagu razvija na 7.800 o/min. i ona iznosi 91 KS. Maksimalni obrtni moment je 94 Nm pri 6.000 o/min. Poslije motora nalize se duplo suvo kvačilo koje se kontroliše pomoću hidraulike. Potom slijedi šestostepeni mjenjač. Iza mjenjača, po tradiciji, snaga se na zadnji točak prenosi preko kardana. Ostali tehnički elementi ovog motocikla su takođe impresivni. Recimo i to da je sa ovim modelom počela ,,moda'' ugradnja izokrenute viljuške, a ona je na modelu V11 Sport Marzocchi prečnika 40 mm sa hodom 120 mm. naravno, viljuška je podesiva po svim parametrima. Nazad se nalazi monoamortizer, takođe podesiv, marke Sachs koji omogučava zadnjem točku hod od 128 mm. za zaustavljanje se brinu kočioni sistem Brembo koji se sastoji naprijed iz dva diska pričnka 320 mm na koje djeluju klješta sa četri klipa, dok je nazad jedan disk 282 mm na koji djeluju klješta sa dva klipa. Nogostupi za vozača su podesivi. Motor je stresni element te se sa donje strane ne vide cjevi rama već samo cjevi auspuha. Uz ovakvu tehniku i dizajn koji je osmislila kuća Marabese Design oslanjajući se na klasične linije sa velikim rezervoarom, pokrovom suvozačkog sjedišta crvenom bojom rama V11 Sport je predstavljen 1999 godine (upravo je to model koji sam ja vidio)





Tehnički podaci za Moto Guzzi V11 Sport

Motor: V2
Zapremina: 1.064 ccm
Snaga: 91 KS pri 7.800 o/min.
Obrtni moment: 94 Nm pri 6.000 o/min.
Mjenjač: 6 brzina
Težina spremnog za vožnju: 246 kg
Ukupno dozvoljena težina: 460 kg
Nosivost: 215 kg
Rezervoar: 22 litra
Visina sjedišta: - cm
Ubrzanje do 100 km/h: 3,9 s
Max. brzina: 215 km/h

Poslije prikazivanja modela V11 sport 1999 godine Moto Guzzi prelazi u vlasništvo Aprilije. Uglavnom, 2001 godine predstavljeno je još tri verzije modela V11. Prva je V11 Naked koji je zapravo model V11 Sport sa drugačijim upravljačem.




Takođe je predstavljen i model V11 Sport Rosso Mandello. Ova verzija se razlikuje od modela V11 Sport po crvenoj glavi motora, dok je donji dio motora crne boje, drugačijoj boji rezervoara i poklopca suvozačkog sjedišta (crvena naravno). Iznad fara je mali maskica. Što se tiče kočnica i ovdje su Brembo, ali iz ,,zlatne'' serije (Brembo Oro). Naprjed je takođe Marzocchi izokrenuta viljuška ali ovoga puta farbana u crnu boju dok je za zadnji kraj zadužen WP amortizer



Tehnički podaci za Moto Guzzi V11 Sport Rosso Mandello

Motor: V2
Zapremina: 1.064 ccm
Snaga: 91 KS pri 7.800 o/min.
Obrtni moment: 94 Nm pri 6.000 o/min.
Mjenjač: 6 brzina
Težina spremnog za vožnju: 246 kg
Ukupno dozvoljena težina: 460 kg
Nosivost: 215 kg
Rezervoar: 22 litra
Visina sjedišta: - cm
Ubrzanje do 100 km/h: 3,9 s
Max. brzina: 215 km/h


Pozivajući se na tradiciju te 2001 godine predstavljen je još jedan član porodice V11. Radi se o modelu V11 Le Mans. Najočiglednija razlika u odnosu na osnovni V11 Sport je u dodatku poluoklopa, no nije osim toga Le Mans se razlikuje i po drugim detaljima kao što je šira zadnja guma ili Brembo oro kočnice.







Tehnički podaci za Moto Guzzi V11 Le Mans

Motor: V2
Zapremina: 1.064 ccm
Snaga: 91 KS pri 7.800 o/min.
Obrtni moment: 94 Nm pri 6.000 o/min.
Mjenjač: 6 brzina
Težina spremnog za vožnju: 251 kg
Ukupno dozvoljena težina: 460 kg
Nosivost: 210 kg
Rezervoar: 22 litra
Visina sjedišta: - cm
Ubrzanje do 100 km/h: 3,9 s
Max. brzina: 215 km/h

U toku 2002 godine prekida se proizvodnja modela V11 Sport Rosso Mandello. Zato je predstavljen V11 Le Mans Tenni koja dobija naziv po vozaču Omobono Tenni koji je početkom tridesetih godina pobjeđivao na trkama širom Evrope upravo vozeći Moto Guzzi. Na Isle OF man TT Tenni je bio prvi sa neengleskim motociklom koji je zabelježio pobjedu. V11 Le Mans Tenni je bojan u trkačku zelenu boju da podsjeća na legendarni trkački V8 http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... ?f=18&t=57" onclick="window.open(this.href);return false; . Naprjed je titanijumska Marzocchi izokrenuta viljuška.






Tokom 2002 godine predstavljen je i model V11 Sport Scura koji je izrađen u 600 primjeraka. Sport Scura je posebna po vješanju koje je naprijd i nazad izradio Ohlins, dok su kočnice iz Brembo Oro serije. Takođe se ovdje u izobilju koristio i karbon te je od tog materijala izrađen rezervoar, prednji blatobran i maskica iznad fara. Takođe je karbon našao svoje mjesto na loncima izduva. To je uzrokovalo da je ovaj model 2 kg lakši od osnovnog V11 Sport.

U toku 2003 godine prekinula se proizvodnja modela V11 Naked, V11 Le Mans Tenni i V11 Sport Scura. No te godine je predstabljen V11 Sport Ballabio po brdskoj trci koja zahtjeva motore sa velikim obrtnim momentom na niskim obrtajima zbog puno oštrih krivina. Upravo, da bi bio povozan na takvim putevima model Ballabio se od standardne verzije razlikuje po Marzocchi izokrenutom viljuškom koja sada ima prečnik 43 mm. Izduv je opremljen sa tri lambda sonde. da bi položaj na motociklu bio prirodniji, odnosno da bi se olakšala kontrola na krivudavim putevima montiran je visočiji upravljač. osim maskice iznad fara ovdje se ona nastavlja sa malim vjetrobranom.








Predstavljen je i V11 Le Mans Rosso Corsa koji se od standardnog V11 Le Mans-a, osim po drugačijem bojanju, razlikuje i po vješanju koje sada nosi potpis Ohlins. Sve ostalo što važi za V11 Le Mans važi i za V11 Le Mans Rosso Corsa.






Predstavljen je i model V11 Caffe Sport koj zapravo otelotvoruje klasični britanski cafe racer sa puno italijanskog šarma. Od standardnog V11 Sport tehnički se razlikuje po Ohlins vješanju, maskicom sa malim vjetrobranom i visočijim nogostupima. naravno osim tih tehničkih razlika za ovaj model su namjenjene drugačije boje.






Predstavljena je još jedna limitirana verzija V11 Coppa Italia koja je lansirana povodom učešća u italijanskom naked šampionatu tokom 2003 godine. Ohlins vješanje, Brembo Oro kočnice, amortizer upravljača i maskica sa malim vjetrobranom iznad fara. Za ovaj model predviđene su i posebne boje.

Tokom 2004 godine Moto Guzzi prelazi u ruke Piaggio grupacije. Ujedno, te godine se prekida proizvodnja modela V11 Coppa Italia, V11 Sport i V11 Le Mans. Sledeće 2005 godine prekida se proizvodnja ostalih modela V11 Caffe Sport, V11 Le Mans Rosso Corsa i V11 Sport Ballabio. Iz svega gore napisanog vidi se da je V11 zaista poseban motocikl, no nije postigao neki naročiti uspjeh. Da li je to cjena? Za dosta manje novaca mogao se kupiti motocikl sa puno više konja i mnogo manje kila, no to opet nije presudno ako imate jedan harizmatični motocikl. Da li su to vibracije? ne, to je potpis motocikla i to mu se zaista ne zamjera. Šta je u pitanju? Kada se ovaj motocikl pojavljivao u testovima uglavnom bi se moglo pročitati/čuti da je to motocikl koji mogu da vole samo ljubitelji marke sa orlom jer takvu lošu završnu obradu mogu samo oni da oproste. Dešavalo se da na testnom motociklu odpadne maskica, ili poluga mjenjača, ili ... No to je i zadnji Moto Guzzi sa takvom aljkavom završnom obradom jer od kada 2004 godine je potpao pod okriljem Piaggio grupacije priča se iz temelje promjenila. Svaki sledeći model Moto guzzija ima besprekornu završnu obradu, no to znaju izgleda samo oni koju su se osudili da ga kupe poslije ovakvih iskustava. Stari modeli su još neko vrijeme zadržavali tu šlampavost (Nevada i California) do prvog redizajna poslije 2004 godine. I onda je 2007 godine lansirana oproštajna verzija sa nazivom V11 Scura R. Najprimetnija razlika u odnosu na predhodnike je besprekorna završna obrada dok se tehnički zasniva na modelu V11 Sport Scura. Kao i ostali modeli iz serije V11 i ova ima posebne boje po kojima se razlikuje od ostatka.

I za kraj da završim ovu priču kako sam i počeo, sa ličnom pričom. Ja smatram V11 jednim od najljepših motocikla, ako ne i najljepši motocikl uopšte. Jednostavno od kada se pojavio (bilo koja verzija) imao je u startu tu klasičnu ljepotu. Uglavnom, zbog modela V11 znam da ću kad tad u garaži imati neki model Moto Guzzija ...

Pa mogu ti reci da si me malo "takao" pricom... Kad kazes nesto licno i neke tinejdzerske zelje, rock n roll, motori...Ja sam takodje rocker i onaj, da kazem, stereotip da je RnR stil zivota, a ne stil u muzici je potpuno ispravan. To je filosofija zivota, bunt i otpor prema malogradjanstini, popularnoj kulturi i prosjecnosti. Tvoj san je Moto Guci, a moj je bio Fender Stratocaster (pogledaj sliku u avataru ). Ja sam uspio da ga kupim, ali tek u 28-oj godini. Na zalost, sada nemam vremena, nemam zivaca i nemam sluha da uzivam u njemu kao kad sam bio mlad, vise mi stoji doma kao relikvija. Vjerovatno ce ga moji klinci prodati kad omatorim ili crknem, jer se za njega moze dooobar motor kupiti Znas kako narod kaze, nikada dva dobra ne mozes spojiti.
Sto se tice motora, ja sam poceo sa Jawom 350...nedje ranih 90-ih...isto sam zelio HD, a sad bih najradje nesto japansko od 250ccm...zbog troskova voznje, registracije, prakticnosti...
Kako god, zelim ti da kupis Moto Gucija dok budes u stanju da uzivas u njemu...da su nam neke zelje dosle u onom momentu kad smo ih pozeljeli, ne bi znali uzivati u njima...a kad bi znali, onda cesto ne mozemo...ma samo da smo zdravo

a ja moram reci opet da me wulfy unistava nacisto, kuku, kolko sam malo od odricanja od bubrega za ovako nesto, kakva ne znam nemam rijeci, za ovu umjetnost i ljubav i stagod od motora

2008 kad smo imali Ducati meeting u Istri, pridruzio nam se jedan V11. Koji je ujedno imo tvornicki kit, full Guzzi Corse ispuh i jos par finesa (amortizer volana, full Ohlins..). Zvuk je fantastican, motor je poseban, vjecan po svakom smislu. NA zalost, trenutacno nemam te slike kod sebe, al cu se potrudit dobit ih nazad pa ih postavim u ovoj temi

ima li tih slika