Dok se ne javi vlasnici i oni koji imaju puno više iskustva sa ovim motociklom evo ga moje mišljenje zasnovano na iskustvu od nekoliko stotina kilometara provedenih u sedlu ovog motocikla i na osnovu razmjene mišljenja sa vlasnikom ovog ljepotana (upravo model iz 2007 godine):
Kawasaki Z 750, motocikl koji pruža puno za uloženi novac, a tu prije svega mislim na motor i njegov potencijal.
Prvi utasak, odnosno momenat kada je kupljen (nov u salonu) odavao je utisak solidne mašine koja uopšte nije toliko skupa. Zapravo, gledajući konkurenciju Z 750 bi treba da košta bar 1.000 eura više. Prošao je period razrade i krenula je vožnja. Ovaj model je u skoro tri godine eksplotacije prešao oko 18.000 km jer je vožen uglavnom na otvorenom (90% otvoreno - 10% grad). Neki odavjde znaju i Bojana, vlasnika, koji ga uglavnom vozi tako da iskoristi potencijal mašine (a to je vožnja uvjek u područiju iznad 7.000 o/min. , to nije mana već tipična karekteristika četvorocilindraša manje zapremine).
Upravo zato što se skoro tri godine vozi tako da se koriste potencijali mašine na površinu su isplivale i stavke zašto je toliko jeftin. Zadnje vješanje je nemoguće podesiti (ima podešavanja, ali...). U svakom brzom prolazu kroz krivinu uobičajno je ,,mešanje''. Ništa opasno, ali vrlo neprijatno, a sa tim efektom su uglavnom upoznati vozači enduro motocikala (bar oni koji pokušavaju isti voziti u sportskom maniru te je to nešto što je vrlo uobičajno), ali jedan naked da se tako ponaša, hm, nije baš na mjestu.
Kočnice. Obavljaju svoj posao i čak solidno zaustavljaju motocikl, ali su projektovane na granici. Tako da kombinacija težine samog motocikla i kočionih klješta koje su projektovane u graničnom područiju uvjetovalo je da se do sada u tri godine morala već dva puta mjenjati kočiona tečnost jer je tv. fading bila uobičajna pojava. Kočnice se mogu poboljšati na razne načine, a jedan je i montaža opletenih kočionih crjeva čime se poboljšava stisak klješta na diskove. To je Bojanu i bilo u planu poslije druge zamjene kočione tečnosti, no, tada smo se upoznali sa kolegom iz Hrvatske koji je to uradio i kod njega je dolazilo do krivljenja viljuške. Da, još jedan primjer tzv. graničnog projektovanja.
Zaključak poslije svega je da je to ipak motocikl koji sa razlogom košta toliko koliko košta. Sam motor nudi dosta potencijala i ako se koristi njegov potencijal maksimalno onda se dolazi do graničnih vrjednosti ostalih komponenti. I dalje smatram da je ovaj motocikl odličan paket uz sve svoje mane.
Zaključak: Iskreno, bolje se za te novce ne može dobiti.
