Prva primjena motocikla u svrhu ratovanja nije koriščena u prvom svjetskom ratu. Prije toga je viđen na američkom tlu, tačnije u Meksiku, u sukobima Pančo Vile sa meksičkim snagama kada je na pojedine Harley Davidson motocikle sa prikolicom montiran mitraljez. U veljem ratu desila se prva organizovana upotreba motocikla.
Ovoga puta pišem o britanskoj vojsci. Vojska Velike Britanije ima organizaciju koja se zove ,,Kraljevski korpus za signale'' (Royal Corps of Signals). Zadatak tog korpusa je da obezbjedi nesmetanu komunikaciju na bojištu. U svakom slučaju, njihova odgovornost je da poruka stigne do cilja te tako ostatak vojske rasterećuju od tog posla. U prvom svjetskom ratu telekumunikacijske veze ili nisu postojale ili bi se uspostavljena žičana linija vrlo brzo prekinula dejstvom neprijateljske vatre. Zato je jedini siguran način prenošenja informacija sa jednog položaja na drugi, ili sa prve linije fronta u pozadinu i obrnuto bila pismena poruka koju je nosio kurir. U Royal Corps of Signals su od osnivanja (1870 god.) koristili konje, ali kako se rat zahuhtavao vidjelo se da je nepouzdano na konju otić do linije fronta, dok bi prenošenje poruke pješke bilo isuviše sporo. Rješenje je bio motocikl. To novo (uostalom, sve u tom ratu je bilo novo) sredstvo prevoza jer je moglo da se probije do linije fronta, a kao i na konju kurir ne bi zapao u gužvu ako bi se neki konvoj u pozadini sporo kretao i zauzeo čitav put, a opet kako do frontova nije bilo pravih puteva motocikl bi mogao da se kreće i po utabanim pješačkim stazama.
Kapetan C. V. Holdsworth je od Triumpha naručio motocikl koji bi mogao da ispuni rečeni zadatak. Siegfried Bettmann konstruktor u Triumphu vrlo brzo, na osnovu Modela A konstruiše Model H koji bi trebao biti sposoban za ispunjavanje zadatka. Treba napomenuti da su od strane britanske vojske testirani i drugi motocikli, ali Model H je prošao sve testove. Motocikl je pogonio vazdušno hlađeni četvorotaktni motor radne zapremine 550 ccm (prečnik cilindra od 85 mm, hod klipa od 97 mm) koji je razvijao 4 KS. Točkovi su brojali prečnik od 26 cola dok je zapremina rezervoara za gorivo iznosila 6,8 litara. Sa radilice do trobrzinskog mjenjača koji je pravio Sturmey-Archer snaga se prenosila preko lanca. Od mjenjača do zadnjeg točka snaga se prenosila preko kaiša. Ovo je i prvi Triumph koji nije imao pedale već se palio samo pomoću kurble. Kakvim se pokazao na ratnom zadatku govori i podatak da je Triumph dobio nadimak ,,poverljiv'' (Trusty). Tokom rata je napravljeno 30.000 ovih motocikala koji su osim britanskoj isporučivani i savezničkim vojskama. Na neke je kačena bočna prikolica te je služio i kao nosač mitraljeza. Po završetku rata Model H je nastavio da se proizvodi, te kada je prekinuta proizvodnja 1923 godine napravljeno je ukupno 57.000 Modela H. Zahvaljujući toj naruđbi za britansku vojsku Trimph je postao najveći proizvođać motocikla. Na slikama koje prilažem nisam siguran da li je ratna ili poslijeratna verzija. Nisam uspio naći neku crno bijelu sliku iz rata.
Sjećate li se onog kapetana koji je od Triumpha tražio motocikle za vojsku? Taj Holdsworth je poslije rata zasio u bordu direktora Triumpha ... Hm, okle li je porjeklom ... Triumph Model H nije bio jedini motocikl u tom ratu, tu su bile i veće količine motocikala kao što su Harley Davidson, Douglas, Indian, BSA, Sunbeam, FN, ... ali je bio najmasovniji.