Prvi svjetski rat (ili u naše krajeve znan i kao ,,velji rat'') je promjenio lice naše planete. Prije tog ,,veljeg rata'', treba znati, na tlu Evrope jedan dugi period nije bilo velikih ratnih sukoba (bilo je ponekih sporadičnih). Zašto je to bitno? Iz razloga što se tehnologija razvijala u tom mirnodobskom vremenu ogromnom brzinom. Desila se i industrijska revolicija. Koliko je sam taj napredak i težnja za iskoriščavanjem novih sirovina uticala na izbijanje prvog svjetskog rata druga je neka tema. Činjenica je, početak rata je mnoge vojske zatekao nespremne na nova tehnološka dostignuća ali su ih brzo prihvaćale (jer je bilo bitno, kao nikad prije, postati tehnički superiorniji nad neprijateljem). U tom ratu je prvi put primjenjena tehnologija kao što su brzometni i dalekometni topovi, automatske puške, podmornice, tenkovi, avioni, bojni otrovi, ... Ratna tehnika je bila vrlo uspješna što govori i podatak da je tokom ovog sukoba poginulo oko 20 miliona ljudi. Zbog takvog naglog tehničkog napretka struktura vojski morala je brzo da se prekomponuje ne bi li i dalje bila efikasna u slamanju neprijatelja. Npr. konjičke jedinice koje su vjekovima bile elitni dio vojske, odjednom pred puškomitraljezima postaju beskorisni dio vojske na frontu. Upravo zbog toga što je konj postao beskorisan na frontu pojavljuje se nova tehnologija koja ga menja, a to je motocikl.

Prva primjena motocikla u svrhu ratovanja nije koriščena u prvom svjetskom ratu. Prije toga je viđen na američkom tlu, tačnije u Meksiku, u sukobima Pančo Vile sa meksičkim snagama kada je na pojedine Harley Davidson motocikle sa prikolicom montiran mitraljez. U veljem ratu desila se prva organizovana upotreba motocikla.

Ovoga puta pišem o britanskoj vojsci. Vojska Velike Britanije ima organizaciju koja se zove ,,Kraljevski korpus za signale'' (Royal Corps of Signals). Zadatak tog korpusa je da obezbjedi nesmetanu komunikaciju na bojištu. U svakom slučaju, njihova odgovornost je da poruka stigne do cilja te tako ostatak vojske rasterećuju od tog posla. U prvom svjetskom ratu telekumunikacijske veze ili nisu postojale ili bi se uspostavljena žičana linija vrlo brzo prekinula dejstvom neprijateljske vatre. Zato je jedini siguran način prenošenja informacija sa jednog položaja na drugi, ili sa prve linije fronta u pozadinu i obrnuto bila pismena poruka koju je nosio kurir. U Royal Corps of Signals su od osnivanja (1870 god.) koristili konje, ali kako se rat zahuhtavao vidjelo se da je nepouzdano na konju otić do linije fronta, dok bi prenošenje poruke pješke bilo isuviše sporo. Rješenje je bio motocikl. To novo (uostalom, sve u tom ratu je bilo novo) sredstvo prevoza jer je moglo da se probije do linije fronta, a kao i na konju kurir ne bi zapao u gužvu ako bi se neki konvoj u pozadini sporo kretao i zauzeo čitav put, a opet kako do frontova nije bilo pravih puteva motocikl bi mogao da se kreće i po utabanim pješačkim stazama.

Kapetan C. V. Holdsworth je od Triumpha naručio motocikl koji bi mogao da ispuni rečeni zadatak. Siegfried Bettmann konstruktor u Triumphu vrlo brzo, na osnovu Modela A konstruiše Model H koji bi trebao biti sposoban za ispunjavanje zadatka. Treba napomenuti da su od strane britanske vojske testirani i drugi motocikli, ali Model H je prošao sve testove. Motocikl je pogonio vazdušno hlađeni četvorotaktni motor radne zapremine 550 ccm (prečnik cilindra od 85 mm, hod klipa od 97 mm) koji je razvijao 4 KS. Točkovi su brojali prečnik od 26 cola dok je zapremina rezervoara za gorivo iznosila 6,8 litara. Sa radilice do trobrzinskog mjenjača koji je pravio Sturmey-Archer snaga se prenosila preko lanca. Od mjenjača do zadnjeg točka snaga se prenosila preko kaiša. Ovo je i prvi Triumph koji nije imao pedale već se palio samo pomoću kurble. Kakvim se pokazao na ratnom zadatku govori i podatak da je Triumph dobio nadimak ,,poverljiv'' (Trusty). Tokom rata je napravljeno 30.000 ovih motocikala koji su osim britanskoj isporučivani i savezničkim vojskama. Na neke je kačena bočna prikolica te je služio i kao nosač mitraljeza. Po završetku rata Model H je nastavio da se proizvodi, te kada je prekinuta proizvodnja 1923 godine napravljeno je ukupno 57.000 Modela H. Zahvaljujući toj naruđbi za britansku vojsku Trimph je postao najveći proizvođać motocikla. Na slikama koje prilažem nisam siguran da li je ratna ili poslijeratna verzija. Nisam uspio naći neku crno bijelu sliku iz rata.













Sjećate li se onog kapetana koji je od Triumpha tražio motocikle za vojsku? Taj Holdsworth je poslije rata zasio u bordu direktora Triumpha ... Hm, okle li je porjeklom ... Triumph Model H nije bio jedini motocikl u tom ratu, tu su bile i veće količine motocikala kao što su Harley Davidson, Douglas, Indian, BSA, Sunbeam, FN, ... ali je bio najmasovniji.