Podgorica,Medjurijecje,Velje duboko,Kapetanovo jezero,Zurim,Savnik,Krnja jela,Vratlo,Okrugljak i crkva ruzica(1.dan),Konate,Zabojsko jezero,Njegovudje,Zabljak i dohma.
Bilo je strvarno ludilo,i bilo bi jos bolje da smo isli u punom sastavu...pih...ali dobro
Ovaj put:Poka,SlowRider i ja

Evo i priblizne rute,samo bez Ljubisnje

Dakle,rano budjenje i polazak iz Podgorice za Medjurijecje,penjanje za Velje duboko i prva fotka na kraju asfalta




Lagan makadam do Veljeg dubokog




E onda pocinje penjanje za Kapetanovo jezero,i jako los makadam pun lakat krivina i pokretnih kamencina
Tu se u padove prvi upisao poka,pri tom slomivsi rucku kocnice na pola,aliii...sto da se radi,sve nam je to dio posla




Ali uz izolirku nikad nisi sam,i osposobismo nekako kocnicu



Ok,idemo dalje,izlazimo na prelijep katun,kojem bogame,ne saznadoh ime...











"Koko,Koko,za koliko ces se maci"?
"A kolko-ko-daa"





Nastavljamo dalje,ka Kapetanovom jezeru,i polako nam s otvara Lukavica












I stizemo na Captain's Lake







Malji,buduci endurista


Na kapetanovo zaista lijepo i opustajuce,ali nas cega dug put i moramo dalje








Put za Zurim












Izlazimo na stari-novi put za Savnik,i stajemo na po jedno pupanje guma


"Na koliko ono bjese"?

Kafana u Savnik,nudi sirok asortiman za dusu i oci.Za preporuku svakako...

Snadbijevamo se hranom i picem i idemo dalje,preko Krnje jele,ukljucujemo se na Sinjajevinu.
Par rijeci o ovoj nevjerovatnoj planini...
Sinjajevina se nalazi zapadno od Kolasina,i proteze se sve do Durmitora.Najveci vrhovi su Bablji zub(2277) i Jablanov vrh(2203),ali ono sto je impresivno na ovoj planini,jeste klima koja je cini izuzetno nepredvidljivom i negostoljubljivom.
Sinjajevina je planina,koja u svojoj cijeloj duzini od nekih 60-tak kilometara,nudi mizerne kolicine vode,na koju su noci izuzetno hladne(desavalo se da snijeg pada i u avgustu),a preko dana vas sunce przi i hlad od motora je dragocjen.Dok smo je prelazili,morali smo stalno da vozimo u stojecem polozaju,kao i da na taj nacin trazi postovanje,koje definitivno zasluzuje.


















Stizemo do crkve Ruzice,poprilicno kasno i izuzetno izmoreno
Bilo je volje za malo penjanje po okolnih brezuljaka,ali...





Bilo je i zivog blata,ali tu je vadilica moja


E sad,posto je noc polako padala,bilo je vrijeme da pronadjemo mjesto za satore.Problem su bila drva,kojih odje jednostavno NEMA,ali smo imali srecu da naidjemo na srusenu vikendicu sa suvom gradjom

A da i oni pocinu







Budimo se u pola 7,i jutro na sinjajevini vam mora izmamit osmjeh







Ok,krecemo dalje,i ceka nas zestok put.
Plan je preko Sinjajevine da stignemo do Zabojskog jezera
Iz razloga sto bukvalno idemo u pustinju,punimo vodu u sta god moze da se napuni





























Pruzio se momak,od Stitarice do Njegovudja


Nakon iscrpljujuceg puta,polako stizemo do Zabojskog jezera,nalazi se na visini oko 1400 mnv.Do jezera se moze doci sa strane sinjajevine,ali i od magistralnog puta Mojkovac-Djurdjevica Tara,skrece se u mjesto Dobrilovina i nalazi se na svega 20-tak kilometara odmagistrale,finim makadamom.





Samo mjesto je poprilicno pitomo,ima planinara,izlaze mala kola,ima cak i kafana u koju smo narano svratili





















Krecemo dadje,vracemo se na Sinjajevinu i pravac Njegovudje













Njegovudje




I na Zabljak







Eto,to bi bilo to.Zaista je prelijepo bilo i druzenje i tura,bez ikakvih problema sve proslo.
Dabogda sledeca bila jos bolja,ili makar kao ova...zivljelli



