TREBINJEEEEEEEEEE

[pero drive]

ljudi Budvani krecu po dogovoru kise nema ,ko oce da ide nek se javi
pozdrav

[Madza]

Podgoricani,dje ste?Ide li ko sa nama za Trebinje?Ima li ko?Za one koji hoce mi iz Podgorice se okupljamo u 8 kod Delte i krecemo u 8 i 15h prema Budvi i dalje.
Nadam se da necemo ja i Goran jedini biti iz Podgorice koji ce krenut!!!

[blazo.milic]

Eh lako ja vama. I ja bi no radim
Uzivajte i za mene

[Space Director]

U Trebinju potrazite kafic Underground. Tamo se okupljalju motociklisti iz MK Kluba TNT.

[Gasho]

O kakav sjajan dan...
Opšte karakteristike: Perovo proročansko odbijanje kiše od nas, sjajna cesta od Meljina do Trebinja, izuzetan prijem trebinjskih bikera i ponovno ne učestvovanje sa vrha NLB-a...
Proveli smo čitavih 11 sati na ovom lijepom izletu, prešli skoro 300 kilometara po sjajnom vremenu, uz nekoliko minuta kiše na dijelu od Trebinja do granice Crne Gore...
A sve je počelo veoma pesimistično. Iz Bara sam krenuo uz povremene kapi kiše, razmišljajući o obavezama koje me očekuju pošto se vratim iz Budve, jer nisam ni razmišljao o tome da ćemo uopšte negdje ići iz Gardena. Mnogo gore su misli imali Goran i Madža, pretpostavljam. Goran se borio sa goli život po klizavom putu i pljusku oko Cetinja, a Madža... vjerovatno je razmišljao što će reći djevojci, dje je i kako je...
Srećom pa je ekipa iz Podgorice bila brojna, pa su se i ova dvojica pomenutih osjećali sigurnije po klizavim cestama...
U Gardenu me čeka ekipa, koja optimistički sjedi napolje, iako kišica sipi. Pijemo kafu i ni sami ne znamo što čekamo. Tek u jednom trenutku krećemo, kao po komandi, ili je Goran pitao što čekamo, ko će mu ga sada znati. Dok smo napunili goriva skupila se brojna ekipa od 9 motora. Krećemo sa Lukoila, pa stajemo u Radanoviće (policija), pa u Perast (ne dadoše nam kafu), pa iznad H. Novog zbog udesa i na kraju eto nas na naplatnoj rampi. Nedugo zatim i na granici gdje su nam pored lične karte i saobraćajne, tražili i zelene kartone, koje smo imali skoro svi...
Ulazak u Trebinje uz sunce, pronalazak Undergrounda i konačno kafa. Tu nam se pridružuju Trebinjci na dva točka, koji uporno odbijaju da nose kacige. Vode nas kroz grad gdje primjećujemo sve prirodne ljepote ovog kraja. Zatim odlazimo do restorana i uživamo u sjajnim jelima, doduše ne kao što smo navikli kod našeg Pera (Steva), ali, šta je tu je...
Sve nas je koštalo 106 eura. Jelo, čorba, salate i po dvije-tri ture pića za 11 osoba...
Zatim ide kafica, par cigara i odlazak do mjesta gdje nas čeka jedan izletnik koji je imao nekih obaveza po Trebinju...
Povratak preko Nikšića i Podgorice, uz naravno, par stajanja, prelazak preko Paštrovske gore i lagano doma...
Slike i video zapis će dopuniti ovaj moj tekst...
Do novog djira...

[pero drive]

lijepo sam rekao LJUDI AJMO NEMA KIŠE ;A VI?

[pero drive]

e ljudi ljudi

[pero drive]

a i vi kotorani dje ste bili kisa ,a :kako ne

[wulfy]

Kada sam već obukao kišno odjelo onda da se bar slikam u njega ako ga nisam pokvasio
Gasho, pa nas dvojica smo vrh
Sjutra kačim i moje fotografije...

[pero drive]

a i tivcani