Put preko Sutormana nije dobar: na nekoliko mjesta je ponešen asfalt, tako da se ide preko šljunka u dužini i do 10 metara i više.
I tone pa ima mnogo mjesta đe je nabran - nepravilni profil: ulegnuće na putu.
Na više mjesta je odron i nekakvi šljunak nasuti, kao da je neko pun traktor izvrnuo.
Na jednom mjestu je voda sve ponijela u provaliju u dužini od preko 50 metara, i može se samo motorom vrlo, vrlo pažljivo, po pola metra širokom prolazu od zemlje, nekoliko metara dužine.
Tunel se valjda ne može proći jer je pao.
Inače je kolovoz dosta širok.
Dogore tako, od vrha je put normalan i brzo se spušti u Bar.
Pauza u Starom Baru, koji bih opisao kao "čista egzotika - a naša". Atmosfera nekako domaća, humana, ljudska, ma prijatna. Ko nije vidio Stari Bar - nije vidio Crnu Goru. Ništa manje nego Kotor.
Iz Ulcinja ima malo vožnje pravac granični prelaz Sukobin, i odvaja se lijevo za Ostros (39km).
Prelaz sa morske na jezersku stranu ko nije vidio... To je šok - oduzima dah! Kad pukne pogled na Skadarsko jezero, eej! Po altimetru - 500 metara visine.
A ovamo Bojana, Ada, Šasko jezero, jezero Solane, vidi se i malo Drima, puca pogled kilometrima.
Spuštanje, Ostros, i magična kestenova šuma u kojoj, ako iđe, još ima viila. Još tu jedino otkako je Jazz air zatvoren
Šuma Viševjekovnih kestenovih stabla po dva metra debelih pruža se kilometrima, na nekim mjestima krošnje tako guste da se ne vidi nebo.
Onda mnogo neravan uski asfalt, koji u jednom momentu iza brda izađe visoko na obalu Skadarskog jezera, ali nas je baš tu fatao mrak i uživali smo minimalno - moralo se bježat.
A ja moram otpuštiti zadnji amortizer nekako, evo kao da sam biciklo vozio, kvadricepsi nabubrili
Murići, itd. Seoca, Godinje, Virpazar.
Pauza.
Onda gas i doma.
Biće još slika.
, jer je problem što je u Limljane put evo skoro godina raznašen, bukvalno, i tufa niko ne prolazi ! E jedino još da ste prošli kroz tunjel, pa da kompletirate avanturu 
