Resetovan poslije putovanja, iako je dosta klasično, podmlađen i zadovoljan, moradoh da podijelim i ovđe par sličica i utisaka.

Od 18. do 23. avgusta, sa Rockerarm-om, ali bez još dvojice kolega koji su trebali da pođu, ali su spriječeni, misleći samo na Bosnu i eventualno malo Sloveniju, kao izgladnjeli ispred šveckog stola, malo po malo, daj da vidim još ovo, da probam još ono - kad je tu, išli smo sve dalje i dalje, i opalismo oko 3000 i malo više km za 6 dana putanjom:

1. dan: Podgorica - Trebinje - Stolac - Mostar - pored Tomislavgrada (enduro grad) - Livno - Drvar - Bihać;
2. dan: Slunj - Karlovac - Metlika - Novo Mesto - Bled - Vilah - Špital;
3. dan: Grosglokner - Zell em See - Insbruk (Louis) - Stuben im Arlberg (pass - najveće skijalište)
4. dan: Bludenc - Bregenc - Lindau (Njemačka) - Lihtenštajn (pokisli, prošli) - San Bernardino - Belincona - Lugano - Komo
5. dan: Bergamo - pa autoputem na Trst - Obrov (Slovenija - iza Istre) - Rijeka - Ogulin
6. dan: autoputem do Ploča - Metković - Dubrovnik - Trebinje (bečka šnicla u "Studencu") - Nikšić - Podgorica.


Evo zasad slika sa 3 klimaksa (vrhunca putovanja):
1. Najdalja tačka: Lindau, Bodensko jezero, Njemačka.


2. Najbolje mjesto: motociklistička Meka (što bi rekao Ice) - Grossglockner

U poređenju sa slikama BokijaBd i Sparca - vidi se da se otapa - globalne klimatske promjene!

3. Najljepše mjesto - bajkoviti švajcarski Alpi

i opet

Komad puta.
Ja ne znam bih li uspio iznijeti ovu prvu dionicu u jednom danu, na mom motoru.
Svaka čast ljudi.
Čim uzmem neki ADV, pratiću ove tragove.

Malo ispod 600 km. Nekako smo puni i pičili, i puno stajali, naročito narednih dana...Osim zadnja dva kad je bilo po ko 650km. Rockerarm je išao sa ovim, i nije se žalio :

Bravo momci, fin krug!
Dajte jos koju sliku slobodno..

Ovo moje čedo troši kao Karleuša, trebalo bi mi 500 eura samo za gorivo.
170-220km po rezervaru, stajali bi na svaku benzinsku.
Plus što je neudoban na duže. Kad sam do Splita išao, polomio sam se kao na motokultivatoru da sam jahao.
Dobar je to motor, samo sam ja konj od 2 metra, pa se sav smotam na njega, kao burek.
Ali koliko sledeće godine uzimam neki ADV (ako Bog da neki GS800), pa vam se pridružujem na ovim putešestvijama.

Svaka čast momci. Pa i u buduće nemojte mnogo planirati nego gas pa dokle stignete

Evo još malo slika, da idemo redom: Bosna i Hercegovina.
Do Trebinja sve uobičajeno, onda uz Popovo polje ("baciš dugme, nikne kaput") - najdosadnija dionica u vasioni! Nikad da prođe. Doduše nema saobraćaja i put je u redu. Jedino što razbija montoniju - tri brda koja nailaze pravo i ostaju sa desne strane - imaju savršeni oblik piramide! Ne stignem da ih slikam.. Tu je i rodno mjesto Sv. Vasilija Ostroškog ( ko ovđe zna šta znači "Ostrog"?) - Mrkonjići.
Onda kroz Ljubinje, sve ljudi iznijeli poljoprivredne proizvode pored puta da prodaju, voće i povrće - čitava dolina miriše!
Do Stoca uži put (zakrpili su one rupe od granata na prilazu gradu konačno) i pauza.



Kroz Mostarsku dolinu (isto Podgorica: rijeka Neratva kao Morača, aerodrom, vinogradi, zemlja, klima...) bulevarom kroz zapadni dio, Rondo i kroz ulicu sa prastarim platanovim stablima koja su toliko debela da prelaze po pola metra na ulicu, semafor lijevo i uz tri trake prema Širokom Brijegu i Posušju. Do Tomislavgrada (Duvno) - enduro grada, ima i saobraćaja, a to je i put kojim sam već prolazio - nezanimljivo.

Poslije toga - uživanje. Široke jugosloveske magistrale, veliko Buško jezero ostaje sa lijeve strane i ulazak u Livanjsko polje - najduže, najljepše... Ne svratismo u "...prokleto Lijevno, đene bijeli se kula...". Dugačko polje, dugačko polje, presječe se nalijevo i počinje da se sužava - pustara. U daljini se zamutilo i poče sa sijeva, a munje vertikalno pucaju na zemlju. Da li kišno - da. Pade - stade.
U tom prođosmo Bosansko Grahovo - stoji tabla "Rodno mjesto Gavrila Principa" - tu već počinje planina, i prevoj Oštrelj 1040m (najava onoga što dolazi). Silazak u Drvar - sa brda se lijepo vidi grad. Pusto. Bajkerski kafić, kafa i nastavak.



Ne svratismo u Titovu pećinu.
Predjeli sve ljepši - Bosanski Petrovac ravnica i onda dooobar put do Bihaća. Pred kraj dana da se brže vozi. Ne stadosmo na Unu.

Bihać ("ni Napoleon ga nije osvojio"): lijepa Una prolazi kroz centar i tu je park i puno zelenila, tu je i tvrđava, kroz pješačku zonu unutra slabo koje drvo. Zanimljiva kombinacija ova građevina:



Prenoćište na benzinskoj pumpi i razmišljanje o pređenim predjelima, ali i o sjutrašnjoj ruti: granični prelaz Izačič i EU...

Odlicno Kesha , pratim ...

nemoj stedeti fotografije ...

znamo da imaš fotografija, tako da nema skrivanja

Sve neke obaveze...

Ima slika, onako, nismo baš puno stajali da slikamo, vozilo se baš i dosta jelo i pilo (pojedini)...

Kuda smo ono išli drugi dan?
A-ha: Granični prelaz Izačić, blizu Bihaća, đe već počinju brda - prirodna granica. I eto nas u EU. Onda kroz blago brdoviti predio, krivudavim putem uz brda u početku malo (bješe neki žuti šleper sletio niza stranu), a poslije sve više saobraćaja prema Slunju. Kroz Slunj koji je nekako uzdignut na prirodnoj terasi, i preko 50 metara izdubljeno korito, protiče lijepa Korana, praveći dva-tri meandra i jezero. Ne stadosmo, a trebalo je, nego da se vozi malo. Kroz Karlovac, izbjegavši autoput, nabodosmo put za Sloveniju, i onda smo nekih 30km sve krivudali po brda uz i ispod autoputa, pitajući se "jesmo li trebali...?".

Dugačka kolona povratnika sa ljetovanja na ulasku u Sloveniju, obiđosmo i ulaz u Metliku - sve lijepo, doćerano, slatko, šareno - kao da su htjeli baš da ostave utisak da je tu divno, a onamo odakle smo došli - bezveze. U neka doba autoput - veli Mirko "idemo"! "Ku' ćeš bez vinjete?! Slovenačka policija dere i kara ko je bez vinjete!". "Eto" veli "tu je odmah pumpa, vidio sam na mapi, pa ćemo uzeti, nema problema! Neee brini!". Poslije nekih stotinjak kilometara moje brige i premiranja, ja ne znam ni kuda sam vozio ni ništa, a prošli smo i neko suženje đe valjda kamere kontrolišu ko ima ko nema vinjetu, đe sam se konačno i predao, naiđe ta pumpa. I uzesmo vinjetu, 10 eura za motor za 7 dana čini mi se.
Vozi, vozi, ajmo na Bled. A imamo mi jezera i ljepših i čistijih, što bih išao tamo - ipak svratismo: nije daleko od autoputa, turistički grad, ima i dino-park za one sa đecom, veeeliko i staaro turističko naselje i sve uređeno i komercijalizovano. A jezero baš veliko, neočekivano, i čisto. U kafanu (drži neki Prešern), pade kiša dok nešto pojedosmo, stade - i na put.



Karavanke blizu, kolona deset kilometara (oni isti turisti plus Turska, Sirija...): 7,5eura prolaz kako za auto, tako i za motor - to bi Poka mogao da sredi da se smanji kao i onaj porez. Mi između kola, i kroz tunel 70 na sat, tako da iako je dugačak nismo se skroz ugušili. Nikša veli da je samo jedan tunel, a ne dva kao za normalne autoputeve jer je mnogo stariji od njih...

A sa druge strane - Austrija! Oštrije planine i litice i široke doline izdubljene glečerima, sve zeleno, lijepo, prijatno. Villach u Louis - ne radi, nedjelja je. Vilah (Beljak) miran, nema ljudi, uređen i prijatan - mogao bih živjet tamo. Hoće mrak, da odvalimo još koji kilometar jer smo malo prešli, uzesmo wifi na benzinskoj pumpi (Agip, čini mi se), nađosmo put i hotel u Špitalu na Dravi (oni vele Drau).
Drava

A smješteni smo bili ovđe:

Gotov drugi dan, pivo, votka i u krevet.