Tref na kawasakiju, Gunja na hm… kawazukiju
I ja na hondiStvarno nijesam sujevjeran, I ne vjerujem u baksuzluk, ali danas nam je trebalo 5h da dodjemo do jezera! Ljudi kako je tesko gurati motor!
a posto bi stvarno bilo sramota da nijesmo uspjeli bili smo zestoko uporni… ali redom idemoPolazak, standardno sa Vucja, e sad, posto smo vec nekoliko puta isli istim putem, dogovorili smo se da promijenimo rutu. Ali cim je Gunja uspio da upali motor jednostavno je odmaglio i od radosti je zaboravio sta smo se dogovorili
ali dobro, necemo covjeku zamjeriti njegov motor je kod servisera vec 40 dana (a ja znam kako je to psihicko stanje! 
) dakle idemo! Da, jos jedna bitna stvar u svemu ovome… dok smo se dogovarali, tref mi je poslao poruku da moze dovesti jos jedan motor ali da stvarno nece vise ni da pomisli da ga gura… hm… zasto li je to rekao 
Dakle, parking Vucja, gurka motora I ponovo je zamirisala dvotaktna smjesa, zamalo se ne podavismo
Vrijeme nam je islo na ruku, uspjeli smo kisu da zaobidjemo, bar pljusak I gromove, ono sitno se ne broji
Uspjesmo Gunju da stignemo I promijenismo malo putanju. Gore je priroda stvarno nevjerovatna I bilo bi mnogo vise slika da je gore pomenuti vozac pravio vise pauza
ali dobro, razumijem! 
Zemlja natopljena vodom, puteci puni lokvi I blata, jednom rijecju SAVRSENO
Naravno Gunje nidje nema u kadru… (poslije smo se svi ‘fatali za glavu kad ga vidimo,tj nas dvojica)
E pa da pocnemo… u daljini cuje se Gunja kao gromovi, vruuum a onda kasljuc, kasljuc
Rekoh, kenuce on, da napravim ja koju sliku
Kad ono!
Susenje carapa I psihicko pripremanje
Malo prirode
Malo Gunja
Malo prirode
Malo Trefa I Gunje
U jednom trenutku sam se zapitao kako bi upalili motor da smo recimo u Vojvodini…
Motor konacno upali, nijesmo smjeli da rizikujemo da se opet ugasi, rekosmo Gunji: pravac jezero I nemoj da stajes, sto je on naravno vrlo rado prihvatio I izgubismo ga
treba ga sad naci… dometa hvala bogu, ili Space-u I telekomu nema nazalost ni voki-toki mu nijesmo dali… Greska!! 
Predjeli I putevi oduzimaju dah…
Nadjosmo I vodopad
Naravno kakvi bi mi to vozaci bili kad ne bi malo carape kvasili
Nazalost nadjosmo ono smo krenuli da trazimo…
Malo prirode
Malo igranja servisera
Tu se malo zadrzasmo…. Ali kad vidjesmo da smo stali na mjesto odakle smo se vec par puta vracali odlucismo da dodjemo do jezera pa dje puklo da puklo
bolje da smo malo razumom odlucivali Upali! Odma’ se ide dalje
Cim prodjosmo krst, nadjosmo I Gunju
Opet malo prirode, za smirivanje zivaca…
Ovaj put motor stvarno nije htio da upali, tako blizu a tako daleko…
Ali nijesmo se dali iznenaditi
I operacija “nista nas ne moze iznenaditi” nije otkazana zbog malih “iznenadnih” problema
I konacno… poslije vise puta pokusavanja I dogovaranja za voznju… jezero konacno….
Dobismo cak I kacamak
Ako ste mislili da na jezeru nema ludog nocnog zivota, grdno ste se prevarili
Nazalost dok smo dosli trebalo nam je punih pet sati, I nijesmo mogli duze ostati I odmarati… morali smo nazad…
Jos malo prirode, prije nego dodjemo do motora
Dalje neces moci
slika vise nema, jer se nije imalo zivota od guranja! Poslije vise pokusavanja odlucismo da nas Gunja saceka dok se mi vratimo za nk, I fino prikolicom dodjemo za njega… I tako bi, poslije nekih dva sata 
Sve u svemu super, prava off-road voznja, I kao sto kazu, sto te vise namuci, vise ces je cijeniti
I dodjosmo kuci ipak sa osmjehom na licu… koje se inace nije vidjelo od prelijepog blata
pa makar i u ovoj formaciji 
