Trebalo je da krenem ranije, I da ne idem ovoliko daleko, već bliže I ideja je bilo raznih. Ali zahvaljujući Vedži odredih da destinacija bude Slovenija, i Julijanski Alpi. Naravno preko Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Na put idem sam jer se tako potrefilo. I prvi mi je put da putujem sam motorom. Motor me čekao par dana, potpuno spreman i spakovan, ali nisam mogao da krenem iz specijalnih razloga. Ali opet na vrijeme.
Idem preko Bilece za Stolac, pored Mostara za Jablanicu. Vrijeme ne baš super ali opet dovoljno dobro da mogu da nastavim. Malo pada malo ne pada kisa, i uz maglu, dosta sporo vozim. Nisam mnogo brzi i bez njih

Stizem u Stolac, uz zaprepašćenje carinika na bosanskoj granici da idem sam, i da mi nije ladno.



Sviđelo mi se ovo mjesto, posebno ova vodenica. Mada nemam više slika
Odatle sam produžio za Mostar. Na samom ulazu u grad (nisam ulazio u centar i do mosta) nalazim ljude koji imaju da prodaju jagneće kože. Naravno stajem da kupim!
U trgovini na njihov seljački način (ukradi koliko možeš), dogovaramo da mi je prodaju za 20€. Inače koštaju 15€
Zapakujemo je na motor u kesi, jer izgleda da će kiša, i idem dalje, ka Jablanici. Vrijeme ne prelijepo, ali dovoljno da nema kiše.

Nisam jeo čuvenu jagnetinu, ne volim je.
Ali stigoh u Jablanicu, i naravno pravo u ,muzej zbog kojeg sam i doša u ovaj grad.

Čuvena bitka, i čuvena pobjeda prave strane, protiv okupatora i domaćih izdajnika.
Dobili smo i ovu i mnoge druge bitke, ali izgleda da rat još traje!
Stoji most tu dje je panuo, stoje i lokomotiva i vagon.





Ima okupator svesrdnu pomoć, ali svi oni nisu imali ono drugo!

I sve im je bilo džabe.



Ovako izgledaju kape i obilježja domaćih izdajnika i okupatora. Srećom sačuvane su ipak, kako bi one mogle nešto ispričat, pored novih-starih stručnjaka.

A ovako je narod pomaga i učestvova u Partizanskim akcijama za spas ranjenika



Malo eksponata




Dopalo mi se sto sam ovđe zateka masu skolaraca. Jedan autobus ode odma se drugi parkira. U istom muzeju je i postavka iz ovog zadnjeg rata, kao i etno postavka jablaničkog kraja.
Cijelom Bosnom sve zeleno, i krivudavo.

Sledeće mjesto koje sam planira da vidim je bio Prozor. I to samo zbog:
https://www.youtube.com/watch?v=ixevL0FBAo4" onclick="window.open(this.href);return false;
PROZOR JE PAO!
Ali nije se moglo ući u grad, makar ne nekim normalnim ulazom. Bilo je nešto masu radova i raskopana je bila cijela ulica koja je vodila u centar. Tako da sam nastavio i slikao Prozor odozgo.

Nastavio sam za Bugojno. Mala varoš, koja je sačuvala (makar sam ja taj utisak steka) neke dobre odnose od ranije. Možda i griješim, ali to mi je bio utisak.
I naravno, oduševilo me što su u samom centru, odma pored gimnazije biste narodnih heroja iz tog kraja.

Gimnazija

Naravno i ispred nje sačuvane uspomene na prave heroje tog kraja.



Sami centar je bio pun ljudi, ali pasa lutalica. Bilo je ovakvih

Ali više ovakvih, što mi je bilo baš gadno, i loše mnogo loše.

Tu sam malo tumara centrom, i nađem krojačku radnju koja mi spolja simpatično izgledala.

Namolim se na vrata, i nazovem dobar dan. Unutra njih trojica staraca sjede, leže i pričaju. Na zidovima slike Titove i nekoliko starih ostalih uspomena. Sviđa mi se! Pitam bi li moga da im malo smetam, i da iskrojim kod njih moju kožu za sjedište? Kaže može, ali ako očeš zajedno da radimo. Ja ću krojit, a ti reči kako ti odgovara. Može! Odem do motora, skinem sjedište i ponese sve sa kožom u radnju. Ajmo !



I tako uz čašicu razgovora, i priča iz vojske i stare dobre Juge, napravimo pravu stvar!

Odatle sam uživa na mom prelijepom novom sjedištu.
Sledeća stanica Jajce!
Mislim da ne treba da pojašnjavam zašto.



Ovo se mora viđet. Nadam se da će bit sve ovako, ili bolje, kad mi đeca malo porastu.





SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !!!!




To koliko i kako je naša zemlja učestvovala i dala doprinosa borbi za pravu stvar, neću vam deklamovat. A ima se o čemu.
Ostatak Jajca koji sam vidio





Nauči me jedan lokalac, prijatan čojek, da odem lijevo starim putem za Bihać. I tako bi.





Lijepo bješe. Ima i dobar kamp tu blizu ovih vodenica. Ako kome zatreba kao odredište za spavanje, na nekoj ruti.
Stari put za Bihać se brzo spaja na novi, tako idem tamo. Znači Bihać.
Put je ok, mada pred samim gradom malo dosada. Ravno, pravo, idealno za policiju, pa sam polako.

Doša u sam centar grada, i vrijeme počinje da se kvari žestoko. Tako da odma odem do momaka koje viđeh na motore, i ispratiše me do smještaja. A sam skinuo kofere, usu kiša. Tuš, i pravo u jednu bajkersku kafanu, đe me zvaše ovi momci. Popismo piće, dva, stade malo kiše, i ja u sobu. Dosta bješe za taj dan.
Ujutro pada odluka da idem za Zagreb! Nije bio baš plan, ali eto, moralo je. Naravno ide se preko Karlovca. Fino se provozah.

Mjesto poput Jajca, ako sam dobro zapamtio, zove se Slunj.


E sad, za Karlovac idem, a ustvari me zanima mjesto, selo, Draganići. U tom selu se nalazi prodavnica u kojoj sam htio da kupim tank torbu. Prodavnica se zove Novemanova http://www.novema-nova.hr/" onclick="window.open(this.href);return false; , odlični su! Imaju lager, oće i mogu da pošalju brzo do Dubrovnika (meni slali jaknu) sve preporuke! E nekako mi nisu sve slike uspjele, ali evo da vidite. Sve ima!





Zagreb nema slika, kao ni put do Bregane, posle Zagreba. Ali ima info. U ovoj prelaznoj fazi, mi koji nismo EU, nemožemo prelaziti na male granične prelaze. Vratili su me sa Bregane, i morao sam na autoput da uđem u Sloveniju. Nisam planira da vozim autoput, ali eto, do Novog Mesta (40 km).
Prva slika na slovenačkom tlu

Od Novog Mesta ka Tolminu, vozi sam samo manje prometnim putevima. Što manji put na karti to bolji


Sjajna zemlja za vožnju motorom! Planine, krivine!
Naravno, kao i kod nas nekada, ljudi su čuvali ravno tlo pa su kuće pravili pri brdu. Ali više toga nema. Isto rade tamo

Čudo kako se ovaj motor uklapa u svaki pejzaž!

O svemu se vodi računa. Svuda ima obilježeno ono što može da vas snađe.

Vozao sam se prelijepo. I nimalo nije dosadno, iako sam bio samo ja.


Prelijepa vožnja! Punoooooooo krivinaaaaaaa!





Vozio sam do Tolmina. To je bio plan za taj dan, i uspio je. Tu nalazim kamp, koji je super.

Odma ispod je rijeka, sićem da vidim kako to izgleda

Ne znam koliko se vidi, ali njih dvojica pecaju, na mušicu, ono fly fishing. Okolo se riba bača, a oni vataju svaki minut, i puštaju svaku! Oduševio sam se.

Odatle nešto u stomak, malo rakije u grlo, i na spavanje. At ne spava samo drijema

Jutro ledeno!!!!!! Kad sam izaša iz vreće pomet. U vreću i dok sam spava ok. Mada i diga sam se u 6h.

Skuvala se kafa, prava, dobra, i dva gutljaja rakije, jer sam četkicu za zube zaboravio. Gledam stigli sinoć gosti iz Ukrajine, da lete zmajem. Nisam siguran da bi i ja moga poć na odmor i zajebanciju, a da mi se u prelijepoj našoj ratuje. Možda ko zna. Ali eto iznenadio sam se.

Ali u međuvremenu at se sam spakova, i čeka da krenemo!

Čekaju nas lijepi puti, zna on. Idemo oko nacionalnog parka Triglav. Tamo neđe.

A sve ovako!



Ja i on.


Oće ovaj prvi da popriča samnom.

Ovo je Log pod Mangartom.

I čuva se uspomena!
Put ide dalje, a i mi sa njim.





Strmec se zove ovo mjesto, zašto?


Sledeća tačka koju planiram obić, je sam Mangartom. To je vrh na samoj granici između Italije i Slovenije. Vidio sam da ima put koji ide skoro do vrha, i ajde da vidim.
Nađem, i vožnja, priroda prelijepo!







Put sav u krivinama. Usak, jedva 3 metra. Na samom kraju nalazim i snijeg
Sam vrh planine!

Vozio sam polako, i u jednoj krivini pređem preko vode koja se zaledila tokom noci, i nije se otopila jer tu sunce ne dolazi. Nisam zna kad sam prelazio, ali kad sam pokuša da se vratim nazad (jer se dalje nije moglo od snijega), vidim da nemogu ni da stojim.

Druga strana

Gore

Idemo nazad, pa dalje.

Groblje stradalima u I svjetskom ratu. Niko nije zaboravio da pokosi.


Odavde idem na Julijanske aple, valjda.

A sve ovako!



Serpentina ne fali!


Gore na prevoju, prelijepo!





Na drugu stranu takođe ide spuštanje, niz lijepe krivine. Svaka ima kaldrmu.





Kako su ovaj put pravili zarobljenici, koji su bili rusi uglavnom, njima koji su stradali na izgradnji ovog puta, podignuta je ova crkva.



Posle ovih ljepota, slijede nove!





U samo mjesto nisam ulazi, jer odlučih da odem malo i u Austriju, Vilah.
reko da probam kacigu jednu, i reka mi je jedan čojek da je to mali grad, strašno mali, i da ću se lako snać bez navigacije!
Treba da vidim Bled, kažu. Mada i Bohinj je baš lijep. Ajmo!






To je bio Bled. A sad samo malo Bohinja.





Dalje idemo malim putevima. I idemo za Rijeku. Nalazim neki put koji ide posle Bohinjske Bistrice. I nema nikoga
A sve ovako!






Na jednoj od ovih krivina, srijećem ozbiljnog bajkera iz Zagreba. Baš komunikativan i pozitivan čojek. Naravno shodno iskustvu i sijedoj kosi, vozi čojek KTM-a!



Dalje opet ovako!!!

Naravno, opet sam koristio autoput da izađem, kako me nebi vratili. I eto ga lijepa Rijeka je tu!




Kako je bio plan tu sam treba da spavam. Ali nalazim poruku na telefon, da bi Josip krenuo iz Zagreba ujutro, i da se nađemo u Senj, pa odatle dalje niz obalu. Odlično! Onda ja bolje da spavam u Senj. Lakše mi je. A moju žalost moralo se prebrzo iz Rijeke.

Senj






Ja sam spava u onoj zgradi iza,a ispred ovog hotela, sam pio kafu i čeka Josipa.








Evo ga!

Naravno čojek zna, i vrhunski je domaćin! Idemo u razgledanje prelijepe obale Hrvatske!


Pag





Trajektom do ostrva koje izgleda kao kamena pustinje.






Oduševila me „dvoličnost“ ovog ostrva. Sa jedne strane gola pustinja, sa druge, dva grada, Zrće, fabrika čuvenog Paškog sira, nepregledne kamene suvomeđe!



Ko je ovo zida!!!!????




Najbezbjednija luka na Pagu.

Grad Pag.



Ovim mostom, Paškim mostom, je Pag spojen sa kopnom.


Tim mostom za Zadar.
U Zadru postoji sfinga. Eto



Ali postoje i morske orgulje, i vjerodostojni prikaz veličina planeta sunčevog sistema, prema udaljenosti i veličini. I sve je do na zadarskom pristanu. Prelijepo!










A sve svijetle noću.



Idemo malo u Šibenik. Iznad grada odmorište, i dolazi brat magistralom, i okreće motor na odmorište, i pazi psa kako se vozi!!!










Trogir


Split nismo gledali. Viđen ranije. Dogovor vozimo do Makarske, i tu se rastajemo. Josip vozi nazad za Zagreb, a ja za PG. Nevjerovatan domačin, i drug! Hvala!

Eto toliko od mene. Bilo mi je odlično. Praštajte što zatrpah slikama, ali Vedža je kriv, jer da njega nije bilo nebih ovamo poša ove godine.



